Mae Young Classic je iza nas! Za razliku od prošlogodišnjeg Cruiserweight Classica gdje smo vidjeli jednu epizodu tjedno, ovdje smo tjedno dobili čak četiri epizode i to odjednom, tako da smo do finala došli već u dva tjedna, a finale se održalo u polusatnom specijalu nakon SmackDowna u Las Vegasu.
Cijeli koncept turnira mi nije tako svidio koliko mi se svidio i Cruiserweight Classic. Razumijem Triple H-a tu, kazao je kako se gledanost za CWC postupno lagano smanjivala kako je turnir odmicao te se bojao da će se to, ako budu radili tjedne epizode u točno određeno vrijeme, još i više osjetiti na ovom turniru, pogotovo ako uzmimo u obzir da su ovo ipak žene – jer koliko god oni htjeli veličati žensku revoluciju, ipak njihovi turniri ili bilo što nisu na istoj razini privlačnosti kao i kod muškaraca.
Tako da, četiri epizode odjednom mi je bilo malo previše. Prva runda je ‘ajde još nekako, cijela runda odjednom je čak i prihvatljiva stvar, ali kada smo sljedeći tjedan prvo dobili osminu finala u dvije epizode, pa četvrfinale u trećoj i onda polufinale u četvrtoj, to sve skupa izgleda veoma ubrzano i ispada prilično nevažno sa stajališta poput mojeg. I tu još možemo dodati da kada recimo imate sva četiri polufinalna meča u jednoj epizodi, mečevi ne mogu dobiti minutažu koju su možda zaslužili dobiti. I onda imaju istu minutažu kao i mečevi prve runde. Gdje je onda točno razlika u važnosti i nekoj posebnosti?
Tako da, ako gledam cijeli turnir, zabavio sam se, ne mogu reći. Bilo je zaista dobrih mečeva. Bilo je i onih ne baš tako dobrih, no u manjoj mjeri. Upoznao sam dosta novih cura, upoznao sam se s njihovim radom u ringu i s njihovom personom, tako da mi je drago da sam pogledao ovaj turnir, barem da proširim svoj vidik ako ništa drugo.
Vidio sam dosta novih cura koje su me impresionirale. Piper Niven je jedna od njih. Iako je vjerojatno velika predrasuda za nju njena težina, žena je u ringu apsolutno zabavna i bolja nego dosta cura u ovom turniru. Toni Storm mi se isto užasno svidjela. O Kairi Sane neću niti govoriti. Tessa Blanchard je imala samo jedan meč, ali je ostavila snažan dojam i bilo mi je žao što nije prošla dalje. Bianca Belair je isto bila vrlo zanimljiva u ringu. Shayna je donijela malo drugačiji stil hrvanja u ring, što je po meni bilo dobro došlo u turniru. Tako da, s te strane, nisam imao problema nikakvih.
No, nisam vidio niti jedan odličan meč. To me malo smeta. Pazite, sveukupno smo vidjeli 31 meč. No, nisam vidio niti jedan odličan meč, nešto što me je baš oduševilo. Možda zato što niti jedan meč nije dobio dovoljno vremena da se razvije u nešto više. Možda zato što je raspored mečeva bio malo i drugačiji, odnosno mogao je biti bolji, mogle su neke djevojke proći umjesto nekih koje su prošle i tako dalje. Tako da s te strane, malo me smeta. Očekivao sam barem od finala da bude odlično, ali ni to nije. Cruiserweight Classic ne mogu pariti s ovim, ali spomenut ću kako je on imao odličnih mečeva već u prvoj rundi mečeva. Bolje je sve to nekako funkcioniralo.
I sada što se tiče finala – zadovoljan sam, ali ne i prezadovoljan, nisam ostao baš ono oduševljeno impresioniran. S jedne strane mi se sviđa što je show trajao pola sata i što smo imali samo to finale – fokus je bio isključivo na tom meču, pogledajte ga i ćao. S druge strane, ne sviđa mi se kada i gdje je održan. A održan je u dvorani pred publikom u kojoj ima dosta casual fanova koji možda nisu gledali turnir i nisu upoznati s pozadinom. S druge strane, održan je nakon SmackDowna, što je loše. Tko je pogledao barem jednu epizodu 205 Livea, znaju koliko je publika mrtva nakon SmackDowna za taj show, jednostavno ih nije briga.
Zbog toga bi im sigurnije bilo da su napravili zaseban show negdje drugdje, u maloj dvoranici poput Full Saila (ne znam koliko bi bilo izvedivo u Full Sailu zbog svih katastrofa koje su pogodile Floridu). No, uzmite neku malu dvoranu, imajte specijal od sat i pol i imat ćete ljude koji su došli gledati to finale. Ništa drugo. Ovdje ste imali ljude koji su došli gledati SmackDown i usput ostali i na tome jer je bilo dio karte ili tako nešto. Ovako bi bili sigurniji.
Da se još osvrnem na finale – bilo je jako dobro. Mislim da su svim onima videima, intervjuima i ostalom uspjeli odlično dočarati finale i stvoriti neki hype koji čak i nisam osjećao prije meča. Meč je bio zabavan. Čak su i uspjeli pridobiti publiku više nego što sam očekivao, u jednom trenutku su radili i onaj svoj kultni ‘this is awesome’ povik. Tako da, neke atmosfere je bilo. No, nisam baš impresioniran minutažom koju su dobili, ali niti jednom od učesnica. Kairi Sane apsolutno zaslužuje biti tu. No mislim da je Shayne tu isključivo zbog svoje pozadine i reputacije van wrestlinga. Pa su tako doveli Rondu Rousey i ekipu u publiku kako bi dobili i nekog publiciteta van wrestling svijeta. To je u redu s neke komercijalne strane, ali ja sam htio gledati odličan meč radije. No, nisam dobio, možda zato što Shayna još uvijek ne može imati odličan 15-minutni meč. Što se tiče pobjednika, totalno očekivano, ali i potpuno ispravno. Kairi Sane je pobijedila i sada će se boriti za NXT Women’s titulu na sljedećem Takeoveru, čemu se jako radujem.
Kao neki zaključak, rekao bih da nisam niti razočaran, ali niti potpuno impresioniran turnirom. Ukratko, to je to kao neki ukupni dojam koji imam nakon turnira.
Be the first to comment on "Mae Young Classic – osvrt na finale i turnir"