Bio je 13. srpanj 2015. godine, na epizodi RAWa Stephanie McMahon je predstavila tri nove hrvačice koje su iz NXTa prešle u višu ligu. Nazvali su to novom erom, Divas revolucijom. Godinu dana kasnije jedinu promjenu koju smo vidjeli je onu u nazivu pojasa i jednu u tome koja dama pojas nosi. I to je manje-više to.

Taj RAW dao mi je nadu, želio sam vjerovati kako se u ženskom hrvanju nešto može napraviti, pomaknuti se s mrtve točke. Pogotovo zato što smo na NXT gledali toliko sjajnih mečeva koji su bez problema ušli na našu listu najboljih WWE mečeva 2015. godine (čak su tri na listi). No svi znamo što je nada. Počeli smo s nekim grupacijama od tri članice, zatim su počeli razdori među njima, sve bez ikakvog smisla, isključivo s ciljem toga da Nikki Bella obori rekord u tome koliko je dana držala titulu. I kada je postalo zanimljivo, kada smo čekali da Charlotte pruzme tron, imali smo RAW na kojem je dobila, prije nego je Stephanie rekla kako je sudac napravio grešku. To je napravila samo taj put – niti jednom prije toga, niti jednom nakon toga. Selektivna borba protiv gluposti kakvih u diviziji ima stalno. Bio je to šamar svima onima koji su gledali.

Nekoliko dana kasnije zaista je došlo do promijene pojasa. Charlotte je postala nova prvakinja, što je i danas. U trenutku kada je postala prvakinja bila je puno kvalitetnija nego što je danas, a razlog zašto je baš ona postala prvakinja je zato što je kći svog oca. I upravo je njen otac postao ono što je Brie bila svojoj sestri – oruđe uz koje moramo gledati ranije spomenute gluposti. Becky Lynch to najbolje zna, preko njenih leđa se ta batina najčešće lomila.

Danas je Charlotte na razini hrvanja koje je Nikki Bella pokazala prije nego što je otišla na operaciju vrata. Charlotte je poprilično pala, a pred kraj svoje vladavine Nikki je pokazala kako ipak može više od onoga što je pružala u većini svoje karijere.

Jedina svjetla točka u tih godinu dana je WrestleMania 32. U njoj smo imali trio meč, koji je usprkos tome što je završio uz varanje tatice, bio jedan od najboljih mečeva večeri. Mnogi će reći kako je to bio najbolji meč, meni osobno je bio onaj za Interkontinentalnu titulu. I nešto ranije u toj večeri predstavljena je nova titula s kojom je Divas naziv otišao u povijest. Bio je to osjećaj kao na početku revolucije – jedna sjajna večer koja daje nadu (i ponavljam, svi znamo što je nada) koja nikako da se pojavi.

Pogledajte današnju situaciju. Sasha Banks je puno predugo bila na ledu, što zbog ozljeda, što zbog toga što ju je vodstvo kompanije držalo na ledu. I nakon što je nije bila mjesecima, i što u tih godinu dana nije napravila ništa vrijedno spomena, ona ima pravo na naslov smo zato što je Charlotte niti jednom nije dobila? To nije način na koji se stvari prvak, kada ne bih znao tko je ona na temelju njenih NXT dana, pitao bih se kakvih prava ona ima na priliku za naslov? Koje su njene reference? Koga je ona dobila?

Barem je tu pojas, heel turn kojeg je Natalya imala nad Becky Lynch imao je manje smisla od činjenice što RAW traje tri sata. Njihova zavada je pričom još slabija od scenarija Sumrak sage. Ako ništa drugo, barem se ne svađaju zbog nečega što se dogodilo na Total Divas. I nisam siguran da se više Total Divas ne promovira toliko zato što je to odluka ili amo zato što trenutno nije sezona u tijeku. Ne pratim to, niti planiram početi.

I kud će Divas… pardon… ženska divizija u idućih godinu dana? Kada bih se kladio, rekao bih istim putem kao i do sada – vjerovati kako će nešto biti bolje je, kako nas povijest uči, naivno.