Leon "Diamond Rider" Majer
Leon "Diamond Rider" Majer
Ime: Leon “Diamond Rider” Majer
Lokacija: Zagreb, Croatia
Izgled:
Visok: 192 cm
Težak: 102 kg
Godine: 21
Oči: Smeđe
Slika:
(napravio sam ga u Black Desert Online, čisto da imamo nekakvu vizualnu predodžbu)
Theme:
- Prvo zvuk kočenja, onda kreće pjesma -
Završni Potez:
- FLD / Flawless Diamond (Whale Hunt)
- Stogodišnji Dijamant (Deadlift Bringing German Suplex)
Opis:
Tamnije je puti, kao da je konstantno pocrnio od ljetnog sunca; frizura mu je spuštena irokeza, crvene boje dok mu je ostatak tamno smeđ, kao podsjetnik na dane iz prošlosti. Nosi kožnjak, s iscrtanim smeđim lancima po cijelom lijevom rukavu i lijevoj strani leđa. Kragna kožnjaka je puno duža od uobičajenog, tako da je nosi podignutu te mu dolazi skoro do početka ušiju. Ispod većinom ima ili crnu potkošulju ili običnu majicu. Dolje nosi malo sire crne hlače, dovoljno elastične da se kreće u njima bez većih problema, ali opet da mu koliko toliko kroj ide uz tijelo. Na nogama ima bijele čizme koje mu dolaze do pola cjevanica. Fizički je podosta mišičav, nije isklesan kao grčki bog, ali je svakako dosta izdefiniranije građe od većine njegove generacije.
Priča:
Od svoje najranije buntovničke faze, još u osnovnoj školi, bio je zaluđen motorima. Gutao je sve filmove na tu tematiku i sanjao o tome da jednog dana vodi svoj motoklub. Kasnije mu se, u srednjoj školi, ta ljubav proširila na azijsku kulturu, poglavito yakuze. I način na koji glavne face vode svoje bande. To ga je nagnalo da se sa svojih još nenavršenih 18 godina prijavi u lokalni “zloglasni” motoklub Hell’s Angels. Škola mu je patila zbog tog, kao i ocjene - da na kraju ne bi imao ni dovoljno dobar prosjek da upiše neki od fakseva koji su njegovi htjeli.
No to mu u konačnici nije bilo ni bitno vise, imao je svoje novo društvo. Prekasno je shvatio da Hell’s Angels nisu ni blizu onoga što je on vidio po filmovima i čitao po forumima o zloglasnim bandama diljem svijeta. Kako su godine prolazile, igranje biljara i pikada po cijele dane vise nije ispunjavalo ni onaj mali dio njegove vatre koji je ostao na životu. No kroz te godine je zadržao nadimak "Diamond Rider" koji su mu ostali članovi dali, kao igrač biljara koji je od matinele mogao pogoditi bilo što. Nije bila titula koju je htio u životu, ali je bio barem nekakav početak.
Tako da se odlučio na drastičnu promjenu. Ako nitko nije htio donijeti malo zabave u taj život, on će. Počeo je izazivati tučnjave u bilo kojem baru na koji je naletio, kako bi se zabavio. Shvatio je da uživa primati udarce jednako koliko ih voli davati. Možda je nešto drugo bilo njegovo zvanje. Možda je njegova budućnost bila skrivena na drugačijim cestama.
Vođenom tom mišlju, uzeo je svoj motor i zauvijek napustio Hell’s Angelse, koji su ispali ni demoni ni anđeli, već običan dosadan puk.
Kao vuk samotnjak, cesta ga je odvela do dvorane u kojoj je planirao izazvati još jednu od svojih standardnih tučnjava. No u toj dvorani je vidio nastup nekolicine izvođača, boraca koji su uživali u toj borbi, jednako kao što i on uživa. Neki možda i više. I po prvi put u godinama se osjećao ispunjeno. Prvi nastup BWA promocije je probudio vatru u njemu za koju je mislio da je zauvijek ugašena. Možda bi ovo mogao biti njegov novi dom.
Nakon nastupa je ostao na parkiralištu, sjediti na motoru i pričekao organizatora da se pojavi. Sve ostalo je, kažu, povijest.
Twitter: @diamondrider
Lokacija: Zagreb, Croatia
Izgled:
Visok: 192 cm
Težak: 102 kg
Godine: 21
Oči: Smeđe
Slika:
(napravio sam ga u Black Desert Online, čisto da imamo nekakvu vizualnu predodžbu)
Theme:
- Prvo zvuk kočenja, onda kreće pjesma -
Završni Potez:
- FLD / Flawless Diamond (Whale Hunt)
- Stogodišnji Dijamant (Deadlift Bringing German Suplex)
Opis:
Tamnije je puti, kao da je konstantno pocrnio od ljetnog sunca; frizura mu je spuštena irokeza, crvene boje dok mu je ostatak tamno smeđ, kao podsjetnik na dane iz prošlosti. Nosi kožnjak, s iscrtanim smeđim lancima po cijelom lijevom rukavu i lijevoj strani leđa. Kragna kožnjaka je puno duža od uobičajenog, tako da je nosi podignutu te mu dolazi skoro do početka ušiju. Ispod većinom ima ili crnu potkošulju ili običnu majicu. Dolje nosi malo sire crne hlače, dovoljno elastične da se kreće u njima bez većih problema, ali opet da mu koliko toliko kroj ide uz tijelo. Na nogama ima bijele čizme koje mu dolaze do pola cjevanica. Fizički je podosta mišičav, nije isklesan kao grčki bog, ali je svakako dosta izdefiniranije građe od većine njegove generacije.
Priča:
Od svoje najranije buntovničke faze, još u osnovnoj školi, bio je zaluđen motorima. Gutao je sve filmove na tu tematiku i sanjao o tome da jednog dana vodi svoj motoklub. Kasnije mu se, u srednjoj školi, ta ljubav proširila na azijsku kulturu, poglavito yakuze. I način na koji glavne face vode svoje bande. To ga je nagnalo da se sa svojih još nenavršenih 18 godina prijavi u lokalni “zloglasni” motoklub Hell’s Angels. Škola mu je patila zbog tog, kao i ocjene - da na kraju ne bi imao ni dovoljno dobar prosjek da upiše neki od fakseva koji su njegovi htjeli.
No to mu u konačnici nije bilo ni bitno vise, imao je svoje novo društvo. Prekasno je shvatio da Hell’s Angels nisu ni blizu onoga što je on vidio po filmovima i čitao po forumima o zloglasnim bandama diljem svijeta. Kako su godine prolazile, igranje biljara i pikada po cijele dane vise nije ispunjavalo ni onaj mali dio njegove vatre koji je ostao na životu. No kroz te godine je zadržao nadimak "Diamond Rider" koji su mu ostali članovi dali, kao igrač biljara koji je od matinele mogao pogoditi bilo što. Nije bila titula koju je htio u životu, ali je bio barem nekakav početak.
Tako da se odlučio na drastičnu promjenu. Ako nitko nije htio donijeti malo zabave u taj život, on će. Počeo je izazivati tučnjave u bilo kojem baru na koji je naletio, kako bi se zabavio. Shvatio je da uživa primati udarce jednako koliko ih voli davati. Možda je nešto drugo bilo njegovo zvanje. Možda je njegova budućnost bila skrivena na drugačijim cestama.
Vođenom tom mišlju, uzeo je svoj motor i zauvijek napustio Hell’s Angelse, koji su ispali ni demoni ni anđeli, već običan dosadan puk.
Kao vuk samotnjak, cesta ga je odvela do dvorane u kojoj je planirao izazvati još jednu od svojih standardnih tučnjava. No u toj dvorani je vidio nastup nekolicine izvođača, boraca koji su uživali u toj borbi, jednako kao što i on uživa. Neki možda i više. I po prvi put u godinama se osjećao ispunjeno. Prvi nastup BWA promocije je probudio vatru u njemu za koju je mislio da je zauvijek ugašena. Možda bi ovo mogao biti njegov novi dom.
Nakon nastupa je ostao na parkiralištu, sjediti na motoru i pričekao organizatora da se pojavi. Sve ostalo je, kažu, povijest.
Twitter: @diamondrider
Zadnja izmjena: TheGrimm, dana/u 28 svi 2018, 01:37, ukupno mijenjano 10 puta.
- Eumaus The Swineherd
- ProHrvanje Urednik
- Postovi: 23268
- Pridružen/a: 22 sij 2018, 18:02
- 6
- Lokacija: Split
- Status: Offline
- Eumaus The Swineherd
- ProHrvanje Urednik
- Postovi: 23268
- Pridružen/a: 22 sij 2018, 18:02
- 6
- Lokacija: Split
- Status: Offline
Leon "Diamond Rider" Majer
Čita sam negdi, Kobashi je najavia da će izvest novi potez i da će se zvat Diamond Head i zato su komentatori znali. Potez je tokom izvedbe botchan, zamišljen je da bude nešto ala powerbomb koji protivnika baci direkt na glavu al ispalo je tako da se protivnik ozlijedia i nikad više nije iskorišten. Ionako Burning Hammer izgleda bolje.
Leon "Diamond Rider" Majer
Hvala ali moramo vidjeti kako će se frajer snaći u ringu, nije inače bio u takvom okruženju.
- Eumaus The Swineherd
- ProHrvanje Urednik
- Postovi: 23268
- Pridružen/a: 22 sij 2018, 18:02
- 6
- Lokacija: Split
- Status: Offline
Leon "Diamond Rider" Majer
Prvi nastup, neizbrušeni dijamant
Odluka da Leon ostane čekati organizatora nakon prvog BWA nastupa pokazala se veoma plodnom, a činilo se da je Hrvoje bio podosta zainteresiran da otvorenih ruku pruži Leonu priliku da pokaže što može. No svejedno je bilo napeto iščekivati njegov poziv, da vidi hoće li uopće biti pozvan da sudjeluje na idućem nastupu. Uz turnir koji se odvijao, bilo je pitanje jel ima mjesta u programu za novu pridošlicu.
S tom mišlju se za nekoliko dana Leon provozao na vrh lokalnog brda, sa spokojnim pogledom na grad, samo je udaljeni zvuk laveža i vlaka ometao noć. Dovoljno mirno da razmišlja, da smisli kako pristupiti kada prvi put zakorači u ring. Adrenalin ga je pucao, ali morao je biti iskren sa sobom - nije mu nikad to bilo prirodno okruženje, dapače, držao se podalje od borilačkih sportova kroz život. Bar brawling je drugačija stvar, free for all. I tu je bio siguran da može briljirati. Ali tehnička strana, omeđena pravilima i propisima, bila mu je nepoznanica.
U trenutku kada je odlučio da će pustiti da ga vjetar udari u leđa i odnese kamo god, pa kud puklo da puklo, zazvonio je mobitel. Hrvojin je glas odjeknuo kroz slušalicu. "Imam mjesto u programu za tebe."
Idući je nastup došao prije nego što si je mogao zamisliti, no nije ga pucala trema kao što je pretpostavio. Ne oko samog nastupa barem. Ali je ovo bio prvi put da je imao priliku sresti većinu boraca u svlačioni. Neki su bili pristupačniji od drugih, dok su se neki držali u svom kutku. Leon se rukovao s par njih, pokazujući respekt prema ljudima koji su tu duže od njega, pa makar to duže bilo i za samo jedan nastup. Tako su ga naučili u motoklubu. Respekt se uvijek treba pokazivati.
U konačnici je Leon sjeo u svoj kut, vrtio cigaretu po prstima i čekao. Strpljivo, ali sa blagim osmijehom na licu. Slušajući metež oko sebe, podsjećalo ga je jako na okruženje na koje je naviknut, osjećao se kao da već pripada ovdje.
Triple threat meč ga je dočekao kao njegov prvi test, protiv još dvojice koji su tek došli u kompaniju. Svi su imali istu priliku, što je jedino bilo i pošteno. No činjenica da su i Stevo i LL imali bolje poimanje kretanja unutar ringa, a Stevina kondicija kao bivšeg nogometaša nije bila za baciti, utjecala je na rezultat. Leon se nije snašao na vrijeme da prekine polugu u koju je Stevo uhvatio LLa. Morat će na to pripaziti idući put.
I morat će poraditi na svojem borilačkom stilu. Bio je fizički jači od svojih protivnika, tako da je to nešto što će morati više primijenjivati. Možda će se bolje snaći ako se bude borio jedan na jedan. No na pogreškama se uči. Iskustvo je sve. Ono što je bilo bitno na kraju večeri je da se zabavio kao što nije već jako dugo. Pri izlasku sa scene, Leon je pronašao Hrvoja i pružio mu ruku i veliku zahvalu što mu je dao priliku da se pokaže.
"Idući put ću biti bolji, obećajem," rekao mu je Leon sa smiješkom na licu, pružajući cigaretu prema Hrvoju.
Odluka da Leon ostane čekati organizatora nakon prvog BWA nastupa pokazala se veoma plodnom, a činilo se da je Hrvoje bio podosta zainteresiran da otvorenih ruku pruži Leonu priliku da pokaže što može. No svejedno je bilo napeto iščekivati njegov poziv, da vidi hoće li uopće biti pozvan da sudjeluje na idućem nastupu. Uz turnir koji se odvijao, bilo je pitanje jel ima mjesta u programu za novu pridošlicu.
S tom mišlju se za nekoliko dana Leon provozao na vrh lokalnog brda, sa spokojnim pogledom na grad, samo je udaljeni zvuk laveža i vlaka ometao noć. Dovoljno mirno da razmišlja, da smisli kako pristupiti kada prvi put zakorači u ring. Adrenalin ga je pucao, ali morao je biti iskren sa sobom - nije mu nikad to bilo prirodno okruženje, dapače, držao se podalje od borilačkih sportova kroz život. Bar brawling je drugačija stvar, free for all. I tu je bio siguran da može briljirati. Ali tehnička strana, omeđena pravilima i propisima, bila mu je nepoznanica.
U trenutku kada je odlučio da će pustiti da ga vjetar udari u leđa i odnese kamo god, pa kud puklo da puklo, zazvonio je mobitel. Hrvojin je glas odjeknuo kroz slušalicu. "Imam mjesto u programu za tebe."
Idući je nastup došao prije nego što si je mogao zamisliti, no nije ga pucala trema kao što je pretpostavio. Ne oko samog nastupa barem. Ali je ovo bio prvi put da je imao priliku sresti većinu boraca u svlačioni. Neki su bili pristupačniji od drugih, dok su se neki držali u svom kutku. Leon se rukovao s par njih, pokazujući respekt prema ljudima koji su tu duže od njega, pa makar to duže bilo i za samo jedan nastup. Tako su ga naučili u motoklubu. Respekt se uvijek treba pokazivati.
U konačnici je Leon sjeo u svoj kut, vrtio cigaretu po prstima i čekao. Strpljivo, ali sa blagim osmijehom na licu. Slušajući metež oko sebe, podsjećalo ga je jako na okruženje na koje je naviknut, osjećao se kao da već pripada ovdje.
Triple threat meč ga je dočekao kao njegov prvi test, protiv još dvojice koji su tek došli u kompaniju. Svi su imali istu priliku, što je jedino bilo i pošteno. No činjenica da su i Stevo i LL imali bolje poimanje kretanja unutar ringa, a Stevina kondicija kao bivšeg nogometaša nije bila za baciti, utjecala je na rezultat. Leon se nije snašao na vrijeme da prekine polugu u koju je Stevo uhvatio LLa. Morat će na to pripaziti idući put.
I morat će poraditi na svojem borilačkom stilu. Bio je fizički jači od svojih protivnika, tako da je to nešto što će morati više primijenjivati. Možda će se bolje snaći ako se bude borio jedan na jedan. No na pogreškama se uči. Iskustvo je sve. Ono što je bilo bitno na kraju večeri je da se zabavio kao što nije već jako dugo. Pri izlasku sa scene, Leon je pronašao Hrvoja i pružio mu ruku i veliku zahvalu što mu je dao priliku da se pokaže.
"Idući put ću biti bolji, obećajem," rekao mu je Leon sa smiješkom na licu, pružajući cigaretu prema Hrvoju.
Leon "Diamond Rider" Majer
Bacio si i youtube video finishera (Y)
Whale hunt mi uvijek odlicno izgleda
Whale hunt mi uvijek odlicno izgleda