Knjiga
“So many books, so little time.” Frank Zappa
- Sherpa
- Administrator
- Postovi: 58262
- Pridružen/a: 21 stu 2016, 13:00
- 7
- Lokacija: Zagreb
- O meni: Urednik ProHrvanja i 227gaminga
- Kontakt:
- Status: Online
Re: Knjiga
Treba znati da nekima pašu otvorene veze, i da sasvim normalno funkcioniraju u partnerstvu s osobom s kojom su
Isto tako ta 'promiskuitetnost' ne znači baš puno u periodu kada biraš i tražiš osobu s kojom ćeš biti.
Sve ostalo je individualno i u manjini, kao što je i autorica ove knjige. Na kraju dana, osobne slobode i ne narušavanje tuđih osobnih sloboda.
I ne, nije konzervativno biti samo s jednom osobom.
Isto tako ta 'promiskuitetnost' ne znači baš puno u periodu kada biraš i tražiš osobu s kojom ćeš biti.
Sve ostalo je individualno i u manjini, kao što je i autorica ove knjige. Na kraju dana, osobne slobode i ne narušavanje tuđih osobnih sloboda.
I ne, nije konzervativno biti samo s jednom osobom.
- Markovic619
- Rank 13
- Postovi: 10402
- Pridružen/a: 20 lip 2019, 23:14
- 4
- Status: Offline
Re: Knjiga
Kamo sreće da su svi ljudi na svetu hipici. Onda bi živeli u svetu gde ne bi bilo mržnje, nasilja, ratova, rasizma, nacionalizma, homofobije... Vladala bi samo ljubav i međusobno poštovanje između ljudi... Naravno da smo svi hipici.crocop97 je napisao/la: ↑26 ožu 2024, 15:33 Ovo je samo jedan ekstrem (potpuna tabuizacija seksa) potjeran u drugi (hiperseksualizacija društva), ne moraš uopće bit "konzervativan" da misliš da je monogamija s kompatibilnim partnerom najzdraviji uvjet za gradnju šire i uže zajednice i najpogodnije je za odgoj djece i mislim da ako netko mijenja prečesto partnere i ne može ostvarit zdrav intimni odnos s nekim ima nekih problema (ili strah od intime, problemi s povjerenjem i slično), a ova autorica je koliko vidim bila član tih glupih hipi klošarsko narkomanskih komuna i zastupa stavove manjine, većini odgovara zdrav odnos s jednim partnerom i ne vidim kako je to represija ičeg. I ima i jednako posesivnih žena kao i muškaraca, nije sve crno bijelo
Re: Knjiga
Naravno, niti sam rekao da jeste.
Ali potreba da se osuđuju ljudi koji žive drugačijim stilom života i nazivati ih zbog toga nenormalnim i promiskuitetnim jer ne dele tvoj sistem vrednosti jeste konzervativno, zatucano i primitivno.
Re: Knjiga
Hipi pokret je precijenjen, pogotovo oko doprinosa za proteste protiv rata u Vijetnamu. Prosvjedovali su dok nije ukinito obavezno novačenje u vojsku i onda prestali, nisu prosvjedovali protiv rata nego da ih država pusti da se na miru mogu bost u parkovima i bit beskorisni. Priznajem im doprinos glazbi, ali sve ostalo je jako problematično
- Rio146
- ProHrvanje Urednik
- Postovi: 12349
- Pridružen/a: 28 stu 2016, 12:26
- 7
- Lokacija: Malehiko
- Status: Offline
Re: Knjiga
Nije. Al eto čim nije slobodno, odmah je zatucano i konzervativno. Pitaj liberale, oni će to bolje razumit.
Yes Sir!
- Sherpa
- Administrator
- Postovi: 58262
- Pridružen/a: 21 stu 2016, 13:00
- 7
- Lokacija: Zagreb
- O meni: Urednik ProHrvanja i 227gaminga
- Kontakt:
- Status: Online
Re: Knjiga
Zašto se isto tako smatra da je loše? Ako netko hoće tako živjeti nek živi, nitko ne tjera tebe da tako živiš.
- Sherpa
- Administrator
- Postovi: 58262
- Pridružen/a: 21 stu 2016, 13:00
- 7
- Lokacija: Zagreb
- O meni: Urednik ProHrvanja i 227gaminga
- Kontakt:
- Status: Online
Re: Knjiga
Sjajna usporedba. Sex i droga. Jedno ima dokazano štetno djelovanje (za razliku od seksa) i zabranjena je (za razliku od seksa)
Re: Knjiga
Seks nema štetno djelovanje ali promiskuitet itekako ima. Postoje razlozi zašto se na to ne gleda blagonaklono.
- Sherpa
- Administrator
- Postovi: 58262
- Pridružen/a: 21 stu 2016, 13:00
- 7
- Lokacija: Zagreb
- O meni: Urednik ProHrvanja i 227gaminga
- Kontakt:
- Status: Online
Re: Knjiga
Raspravlja se nastalvja u drugoj temi, link ispod. Ovdje možete nastaviti po istoj ako je vezana uz knjigu
viewtopic.php?t=1628
viewtopic.php?t=1628
Re: Knjiga
Vuk Drašković - Nož
Ovo je knjiga koju sam godinama imao u planu da pročitam, ali nekako nikada da nađem vremena ili uvek bude nešto što mi je bitnije.
Teško je bilo čitati ovu knjigu, što zbog težine teme, što zbog filmske ekranizacije koji mi je jedan od najdražih domaćih filmova koji sam gledao toliko puta da valjda svaku scenu znam napamet. Logično da će mi se poređenja stvarati u glavi. Ali kako smatram da su književnost i kinematografija dve odvojene umetnosti svaka za sebe, mislim da je nezahvalno ih upoređivati. Svaki ima svoju vrednost.
Ovo je roman koji je u vreme objavljivanja (početkom osamdesetih godina prošlog veka) izazvao buru i zabrane zbog navodnog propagiranja srpskog nacionalizma. Kasnije u vreme ratova devedesetih došlo je do veličanja romana od strane nacionalista. I oni koji su ga branili i oni koji su ga veličali su debelo omašili suštinu i poentu dela. Nije ovo nikakvo nacionalističko i prosrpsko delo. Ovo je jedno humano i pacifističko delo koje govori o besmislenoj mržnji i podeli među ljudima. Iako je možda najveći fokus na stradanju Srba od strane ustaša, roman ne pokušava da opere bilo čiju stranu. Piše se ovde i o srpskim (bolje reći četničkim) zločinima. Tu je dobro predočeno ono što je i moje lično mišljenje, da u ratu ne postoji nevina strana. Svi su činili zločine, svi su ubijali i klali, svi se predavali ludilu zvano nacionalizam. Pisano u periodu kada se nacionalizam sve više budio na ovim prostorima, ovaj roman je proročki podsetio i upozorio do čega dovode sukobi podgojeni nacionalnom mržnjom i podelama. Ali niko nije saslušao upozorenje. Noževi su ponovo radili, sve u ime besmislenih ideologija.
Sam stil romana nije najveštije napisan, ali to pripisujem Draškovićevom neiskustvu kao piscu i što mu je ovo prvi veliki roman. Ali ono što mogu pohvaliti jesu skrivene simbolike unutar romana (pokolj nad Jugovićima. Ne bih rekao da je ovo prezime slučajno odabrano. Jasna simbolika smrti stare kraljevine Jugoslavije od strane nacionalista) kao i vrlo dobar psihološki portret likova, naročito starca Nićifora uoči pokolja njegove porodice pred njegovim očima. Puno brutalnije od samih opisa pokolja jesu te njegove misli i unutrašnji monolozi. Tačno osetiš sva njegova osećanja i sve njegove strahove u tom trenutku.
Likovi u romanu su dosta dobro napisani, ali bih izdvojio posebno dvojicu. Hodžu Halila zvanog Sikter efendija. Verovatno najhumanijeg lika romana koji na filozofski način pristupa glavnom junaku i svim njegovim unutrašnjim borbama. Čovek koji je rekao suštu i univerzalnu istinu. Zločin nema ime, niti nacionalnost, niti veru. Zločin je zločin i nebitno je ime onoga ko drži nož i onoga čiji vrat je na tom nožu. U Halilovim monolozima sam najviše uživao i smatram ih najboljim delom romana.
Drugi meni najdraži lik je lik koji na neki način ima sopstvenu priču odvojenu od one glavne, a na neki način opet i povezana sa njom. U pitanju je lik po imenu Atif, nekadašnji ustaša koji se pod starosti bori sa kajanjem i svojim ličnim gresima i čiji zločini na kraju dođu na naplatu. Izuzetno slojevit i tragičan lik.
Ovo je knjiga koju sam godinama imao u planu da pročitam, ali nekako nikada da nađem vremena ili uvek bude nešto što mi je bitnije.
Teško je bilo čitati ovu knjigu, što zbog težine teme, što zbog filmske ekranizacije koji mi je jedan od najdražih domaćih filmova koji sam gledao toliko puta da valjda svaku scenu znam napamet. Logično da će mi se poređenja stvarati u glavi. Ali kako smatram da su književnost i kinematografija dve odvojene umetnosti svaka za sebe, mislim da je nezahvalno ih upoređivati. Svaki ima svoju vrednost.
Ovo je roman koji je u vreme objavljivanja (početkom osamdesetih godina prošlog veka) izazvao buru i zabrane zbog navodnog propagiranja srpskog nacionalizma. Kasnije u vreme ratova devedesetih došlo je do veličanja romana od strane nacionalista. I oni koji su ga branili i oni koji su ga veličali su debelo omašili suštinu i poentu dela. Nije ovo nikakvo nacionalističko i prosrpsko delo. Ovo je jedno humano i pacifističko delo koje govori o besmislenoj mržnji i podeli među ljudima. Iako je možda najveći fokus na stradanju Srba od strane ustaša, roman ne pokušava da opere bilo čiju stranu. Piše se ovde i o srpskim (bolje reći četničkim) zločinima. Tu je dobro predočeno ono što je i moje lično mišljenje, da u ratu ne postoji nevina strana. Svi su činili zločine, svi su ubijali i klali, svi se predavali ludilu zvano nacionalizam. Pisano u periodu kada se nacionalizam sve više budio na ovim prostorima, ovaj roman je proročki podsetio i upozorio do čega dovode sukobi podgojeni nacionalnom mržnjom i podelama. Ali niko nije saslušao upozorenje. Noževi su ponovo radili, sve u ime besmislenih ideologija.
Sam stil romana nije najveštije napisan, ali to pripisujem Draškovićevom neiskustvu kao piscu i što mu je ovo prvi veliki roman. Ali ono što mogu pohvaliti jesu skrivene simbolike unutar romana (pokolj nad Jugovićima. Ne bih rekao da je ovo prezime slučajno odabrano. Jasna simbolika smrti stare kraljevine Jugoslavije od strane nacionalista) kao i vrlo dobar psihološki portret likova, naročito starca Nićifora uoči pokolja njegove porodice pred njegovim očima. Puno brutalnije od samih opisa pokolja jesu te njegove misli i unutrašnji monolozi. Tačno osetiš sva njegova osećanja i sve njegove strahove u tom trenutku.
Likovi u romanu su dosta dobro napisani, ali bih izdvojio posebno dvojicu. Hodžu Halila zvanog Sikter efendija. Verovatno najhumanijeg lika romana koji na filozofski način pristupa glavnom junaku i svim njegovim unutrašnjim borbama. Čovek koji je rekao suštu i univerzalnu istinu. Zločin nema ime, niti nacionalnost, niti veru. Zločin je zločin i nebitno je ime onoga ko drži nož i onoga čiji vrat je na tom nožu. U Halilovim monolozima sam najviše uživao i smatram ih najboljim delom romana.
Drugi meni najdraži lik je lik koji na neki način ima sopstvenu priču odvojenu od one glavne, a na neki način opet i povezana sa njom. U pitanju je lik po imenu Atif, nekadašnji ustaša koji se pod starosti bori sa kajanjem i svojim ličnim gresima i čiji zločini na kraju dođu na naplatu. Izuzetno slojevit i tragičan lik.