Vratio se s doceka prije sat vremena. RIP moja leda i noge. Ocekivao ih oko 3, dosao na trg oko 2. Definitivno su zasrali organizaciju doceka. Atmosfera nevjerovatna, doduse nisam na kraju ni vidio momke zbog nevjerovatne guzve (prema policiji se vrti brojka od 250-300K). Muzika odlicna, bend bio na nivou, pustali Igraj moja Hrvatska stalno Ne znam koliko je trg neuredan ali okolne ulice izgledaju kao da je se smak svijeta dogodio. Neki malo stariji covjek mi pruzio ruku, dam ja njemu pet, on drekne za dom spremni i digne ruku u zrak kao pravi ustasa. Kupio zastavu za 100 kuna i slucajno naletio na lika iz mog kraja bas zato jer je ime naseg mjesta pisalo na zastavi. Malan svijet Ako nadjem kakav video hosting site, mozda cu uploadat par videa od danas
“Odlazi cirkus iz naseg malog grada; sirokim drumom sto izlazi na most, odlazi cirkus i ja se pitam sada; ko je domacin, a ko je bio gost. Nestaje cirkus u sirokoj ravnici; u kisnoj noci za njim se srebri trag…”
Lagano se spremaju kockice u ormar gdje će dvije godine stajati do idućeg prvenstva. U ormare onih koji vjerovatno niti ne znaju kada i gdje je iduća utakmica reprezentacije. Zašto i bi, kada dolaze samo na velike priredbe, i da citiram Alena Galovića, “na stadionu nijemo sjede, promatraju tekmu evidentno ne shvaćajući ni elementarna pravila igre, a kamoli strast i važnost finala, tipkaju po mobitelu i snima instastoriese”. Ako je njemu, koji je kao i što sam kaže, danas tek povremeni posjetitelj nogometnih utakmica, to bilo “jebeno frustrirajuće” i “nikad se gore zbog te navijačke nemoći nije osjećao”, kako li je tek bilo nama koji pratimo tu reprezentaciju stalno gdje god igrala i protiv koga, na prvenstvima, kvalifikacijama, prijateljskim utakmicama ili turnirima.
Nama koje oni blijedo gledaju kada navijamo i pokušamo animirate sve ostale da pjevaju i skandiraju. Kojima su glasnice puknute i grlo promuklo nakon svake utakmice, a njima netaknuto. Nama kojima oni govore da nismo na svojim mjestima koje pišu na karti, jer za njih je ovo teatar, a ne stadion. Nama kojima kažu da sjednemo jer oni ne vide teren dok stojimo.
Nama koje posprdno prozivaju i pitaju gdje su nam kockice ne shvaćajući da se time ne pokazuje ljubav prema reprezentaciji, i da ih ne oblačimo zbog takvih koji od toga rade cirkus, dok je nama odlazak na utakmicu uobičajeni način života.
Zaslijepljeni priredbom krenut će oni zvižducima i prijetnjama na naše skandiranje “HNS pederi, nogomet ste sjebali”, namjerno potegnutim samo jednom da se čuje kako vrhuški saveza nije zaboravljeno i oprošteno baš ništa. Jer u njihovim glavama je “Zdravko Mamić stvoritelj ove reprezentacije”, a “da nije Šukera, ne bi savez bio tu u finalu”.
Kako i ne bi kada je njima ulaznica sa redom i brojem sjedalice servirana na pladnju od tih istih krugova, a mi i naši prijatelji koji idu stalno za tom reprezentacijom zbog toga moraju nalaziti svakakve načine da dođu do ulaznice jer je neki brend saveza prodao 500 komada Englezima prije polufinala, a ne dugogodišnjem sponzoru saveza kojem je to bilo namijenjeno. Jer su takvi “uvijek bijedni” oni koji dobivaju more ulaznica, a mi koji je uvijek pošteno platimo osuđeni na razne kombinacije i potezanje veza.
Ostavit će oni tako kockice, gledajući u svojim glavama hrvatski nogomet kao dobro posloženi sustav, a ne kao leglo korupcijskih skandala, presuda za organizirani kriminal, alat za pranje novaca, prebjega u drugu državu, sajam nepotizma i slično.
Neće oni shvatiti da je ovakav uspjeh trebao stići puno ranije, i da vjerovatno i bi bilo tako da nije bilo “protukandidata” Štimca ili “TV servisera” Čačića koji su bili lutke na koncu jedne sorte koja je tu momčad koristila kao izlog za transfere. Neće oni niti htjeti čuti da je to leglo nakon Grčke u Ateni u studenom prošle godine sadašnjeg izbornika po naputku “čuda iz Međugorja” željelo nagovoriti da sam dade ostavku i ode, a on im se usprotivio.
Mi ćemo uvijek si misliti što da je takav bio na klupi u Lensu protiv Portugala i povukao izmjene u pravom trenutku kao što je radio u Rusiji, a ne onaj koji je u poluvremenu slušao instrukcije Zdravka koji nama se sada pati tamo u bijegu od nemoći što ne može doći i ukrasti show kao što je bio gotovo uvijek slučaj.
Ovaj uspjeh treba biti temelj konačnog čišćenja stanja u nogometu, a ne samo uspomena na zidovima društvenih mreža, instastoryja i priča unukama i unucima o jednom sjajnom ljetu.
Novac koji stiže u savez mora biti novi zamah stvaranju uvjeta na hrvatskim stadionima da više nikada golman reprezentacije ne dobiva opomenu FIFA-e zbog majice sa likom poginulog prijatelja kojem predsjednik HNS-a ne zna niti ime. Neće oni sa početka teksta nikad ni pomisliti da je ta majica Subašića kritika vrhu saveza i njihovim idolima koji novac umjesto na insfrastrukturu i nove generacije Vatrenih troše na tzv. “intelektualne usluge”, maglu raznih kockarskih dugova, skupih hotela i basnoslovnih plaća uhljeba.
To se bez promjena tamo ne može dogoditi, jer ti isti se dokazano ne mogu promijeniti.
I nemojte me samo pitati zašto onda idem gledati tu reprezentaciju, jer nikad neću dopustiti da je meni i mojim prijateljima oduzmu svi takvi ranije opisani. Meni je država iznad takvih uvijek, nama je to ljubav, pasija, stil života uvijek bio i bit će. Ali isto tako obveza da ukažemo na sve ovo što ne valja u nadi da se može popraviti stvari. Zato prekriženi HNS ili povik “HNS pederi…” dok je inih neće utihnuti.
Živjeli smo proteklih san koji se nikad nismo usudili ni pomisliti da je moguć, i vjerujemo da on može biti češći kada bi se otvorile oči, nestala sva pomodnost sa početka teksta, i pokrenule stvari. Zašto takve uspomene ne bi bile češće?
Oni s početka teksta o svemu tome neće ni pokušati razmisliti, uostalom oni ni ne znaju gdje je iduća utakmica reprezentacije na kojoj će nas u nekom malom gradiću u Portugalu biti opet stotinjak istih bez kockica i poderanih glasnica na kraju.
Tako malo treba da snovi postanu stvarnost i svakodnevica, a tako je teško to učiniti zbog sljepoće onih koji se ponašaju kao ovce u toru.
“...Odlazi cirkus za sve je bolje tako; mnogi su predstavu shvatili do sad; nove pajace ce masa naci lako; jer drugi cirkus ce doci u nas grad…”
Po cemu je Neymar u najboljih 11 jbt Niti je zabijao nesta, niti je imao nekih asistencija, a imao je tonu izgubljenih lopti. Jest, mnogo je faulova napravljeno na njemu, ali ono.. zar je to neka bitna statistika za mjesto u top XI? Paulinha isto ne bih tu stavio, Coutinha mozda i bih. Glupo mi je da nema Godina ovdje uopce.
Ne znam koliko je trg neuredan ali okolne ulice izgledaju kao da je se smak svijeta dogodio. Neki malo stariji covjek mi pruzio ruku, dam ja njemu pet, on drekne za dom spremni i digne ruku u zrak kao pravi ustasa. Kupio zastavu za 100 kuna i slucajno naletio na lika iz mog kraja bas zato jer je ime naseg mjesta pisalo na zastavi. Malan svijet 
Ako nadjem kakav video hosting site, mozda cu uploadat par videa od danas
