Leon "Diamond Rider" Majer
- Eumaus The Swineherd
- ProHrvanje Urednik
- Postovi: 23268
- Pridružen/a: 22 sij 2018, 18:02
- 6
- Lokacija: Split
- Status: Offline
Leon "Diamond Rider" Majer
U dobro si me sitia da postoji ovaj character creator, sad ga mogu pokrenit. Bit će koristan za DnD.
- StevoLopata
- Rank 7
- Postovi: 624
- Pridružen/a: 27 tra 2017, 21:52
- 6
- Lokacija: Zadar
- Status: Offline
Leon "Diamond Rider" Majer
Tebe čuvam sa posebni post imam nešto u planu
Leon "Diamond Rider" Majer
Čovjek bi rekao da nakon povratka BWA na scenu slijedi slavlje. Piva, biljar i đir po gradu na svojoj najdrazoj zvijeri. Ali ne. Totalno suprotno. Rano iduće je jutro na ulaznim vratima garaže osvanula osmrtnica - "zauvijek u najdražem sjećanju, moja najdraža Valkira. Nikad te neću zaboraviti."
No unutar same garaže se nije čuo ni zvuk, nikoga nije bilo u blizini. Iznad zgrada i buke Zagrebačke periferije, okupila se mala grupica od četiri prijatelja. Sunce je tek izlazilo van iza horizonta, zrake svjetla probijajuci se kroz maglu jedva su dopirale do Leonova pognute glave.
Buket cvijeca je bio polegnut pored ključeva i komada volana - sve sto je ostalo od njegove ljubavi. "Valkirija... osvetit ću te, pa makar mi to bilo zadnje." Rekao je Leon, prstom uperivši nebo.
"Zar nije ovo malo prečudno?" uzvratio je prijatelj, no prije nego je nastavio presjekao ga je ozbiljni pogled niže djevojke koju se često moglo vidjeti u Leonovom društvu. Prijateljica iz djetinjstva. Nesto vise od prijateljice? Jos uvijek nedoreceno.
"Možda i je! Ali netko je uzeo život moje partnerice u zločinu. Vidio sam ulje kako curi niz asfalt dok je njena beživotna plastika ležala posvuda. Horor."
"Beživ-"
"Oke, beživotna plastika - kužim ironiju. No ovo je upravo postalo osobno. Što god se dogodilo Alexu, tko god da se zamjerio njemu i mojoj nebeskoj ratnici - počivala mi u miru - sad ima još jednog smrtnog neprijatelja."
No unutar same garaže se nije čuo ni zvuk, nikoga nije bilo u blizini. Iznad zgrada i buke Zagrebačke periferije, okupila se mala grupica od četiri prijatelja. Sunce je tek izlazilo van iza horizonta, zrake svjetla probijajuci se kroz maglu jedva su dopirale do Leonova pognute glave.
Buket cvijeca je bio polegnut pored ključeva i komada volana - sve sto je ostalo od njegove ljubavi. "Valkirija... osvetit ću te, pa makar mi to bilo zadnje." Rekao je Leon, prstom uperivši nebo.
"Zar nije ovo malo prečudno?" uzvratio je prijatelj, no prije nego je nastavio presjekao ga je ozbiljni pogled niže djevojke koju se često moglo vidjeti u Leonovom društvu. Prijateljica iz djetinjstva. Nesto vise od prijateljice? Jos uvijek nedoreceno.
"Možda i je! Ali netko je uzeo život moje partnerice u zločinu. Vidio sam ulje kako curi niz asfalt dok je njena beživotna plastika ležala posvuda. Horor."
"Beživ-"
"Oke, beživotna plastika - kužim ironiju. No ovo je upravo postalo osobno. Što god se dogodilo Alexu, tko god da se zamjerio njemu i mojoj nebeskoj ratnici - počivala mi u miru - sad ima još jednog smrtnog neprijatelja."