Određeni nivo socijalne sigurnosti jeste postojao. Ali je i to često bilo praćeno nedostatkom sredstava.1. To se sve desava i danas, samo sto je tada ocigledno islo jelte. Izvozilo se u Zapadnu Nemacku. Prodato je oko 140 000 Juga u USA. Radnicima su mogli da placaju odmore i lecenja u banje, ovde cesto i kasne plate.
Rijetko kad Jugoslavija nije bila u krizi. 50-ih su npr. postojali bonovi za mlijeko, hljeb i druge namirnice. Tzv. tačkice. 60e su bile najbolja dekada Jugoslavije. 70-ih pogađa naftna kriza a 80-e raspad.2. Govorio sam o vrhuncu drzave, a ne kada se maltene drzava raspadala. Tada je svakako bilo bolje nego danas i zivotni standard je sveukupno bio bolji
Komunizam je sam po sebi ekstremna ideologija, mada je istini za volju jugoslovenska varijanta bila i najblaža verzija.3. Tu upravo i lezi to uvazavanje, nikad nismo prihvatali ekstreme i isli u razne nakazne ideologije. Danas nas keca kako ko stigne.
Strane direktne investicije same po sebi nisu problem. Upravo suprotno. One su povoljan izvor kapitala za zemlje u tranzicije ali kod nas se naravno ide u krajnost i strancima se omogućavaju prevelike pogodnosti pa SDI prestanu to biti a postanu nešto drugo. No u suštini otvaranje fabrika danas i isto to u SFRJ je imalo isti cilj: kupovanje socijalnog mira. Isto kao što ti danas imaš stranačke funkcionere kako idu na otvaranje pogona tako je bilo i ranije. Dođe Tito i otvori fabriku ili pogon. A radnicima se proda priča o raju za radničku klasu. Da je sve bilo super ne bi bilo toliko gastarbajtera. Ne bi bilo potrebe za njima.4. Mislio sam na politicki uticaj, tu nismo zavisili i nisu nas unistavali. Monetarna politika je znacila da nam nisu gurali 150 stranih fabrika gde su sklapali ugovore kako su hteli i menjali zakone preko politicara.
Ne treba vjerovati slijepo ali ne treba vjerovati ni propagandi.5. Nisu njihove, ali su oni uspeli u tome da nam daju omladinu koja je stvorila radnu naviku. Ako nemas dovoljno neceg, onda moras da se snalazis, ali da nije bilo vode za kupanje? To je smesno i van svakog smisla, kao da treba verovati nekome ko je okacio nesto na internetu.