Bit ću realan. Očekivanja za Fastlane nisu mi bila visoka, nije bilo nikakvog uzbuđenja čak ni onda kada je show krenuo, a kamo li danima prije. Mirisalo mi je na tranzicijski PPV, jedan koji će biti ovdje samo da popuni kalendarsku rupu, kvalitetom osrednji samo kako bi WrestleMania bila nešto posebno. Mogu razumjeti takvo razmišljanje, ali ga ne mogu podržati. Zašto ne bi imali nešto sjajno uz poruku kako je ovo ništa u odnosu na ono što nas čeka za mjesec dana?

Dobili smo jedan prosječan PPV, zasita groznu publiku i tri trenutka koja odskaču od svega ostalog. Izbor je moj opći dojam, neki će u takve trenutke ubrojati i zadnji meč večeri. Ja nisam ponajprije zbog lajtmotiva koji je pokvario više od pola borbi večeri – loše napisanog kraja. Tu ne govorim o tome tko je dobio meč, nego o načinu na koji ga je dobio. Dosta misterioznog laprdanja, počinjem zvučati kao Bray Wyatt, krenimo napokon u pregled događanja.

Dolph Ziggler, Ryback & Erick Rowan vs The Authority (**)

Ne. Apsolutno ne. Možete me zvati subjektivnim, možete reći kako samo navijam za Zigglera, no način na koji je ovaj meč završio uništio je onu osrednju kvalitetu koji je meč imao. Authority je dobio. Ne bih imao ništa protiv da je Rollins za to zaslužan, ipak je on budućnost kompanije, no opet su, kao i na Royal Rumblu, Kane i Big Show igrali previše važne uloge. Ne želim omalovažavati njih dvojcu, dali su puno kompaniji i kompletnom wrestlingu, ali oni nisu borci koje vidim kao dugoročno relevantne. Da su to Kane i Big Show od prija par godina ne bih rekao ni riječi.

I opet je završilo isto. Ziggler, koji je u vrijeme kada je morao igrati high card, zato što je pola onih koji tamo pripadaju imalo riječ ‘ozlijeđen’ kraj svog imena, prikazan kao borac koji može primiti batine je maltene ponovo pao nakon jednog udaraca. Ponovo od Big Showa, istog onoga koji je kvario meč svojim potpuno tromim kretanjima u ringu, s potezima koji su izgledali trapavo izvedeni. Nije me briga što je div, ne pušem vam ja te fore.

Sama odluka da Authority dobije isto nema smisla. Već sam rekao da Big Show i Kane nisu toliko važno, a Rollinsu se ništa ne bi dogodilo da je izgubio. Ima Money in the Bank, postao je Authority, a čak i van keyfabe gledanja poraz bi se pripisao kaznom za njegove gole slike. S druge strane, Ziggler je postao praktički nevažan, Ryback otprilike isto, a već mi je žao gledati što rade Rowanu. Momak ima potencijala, a u ovakvom meču je jedino pokazao kako treba dobivati batine. I kako to obično biva, bez obzira da li Authority dobije ili izgubi, Seth Rollins odluči izvesti Curb Stomp na svima. To su mogli izvesti i nakon poraza, a ovog puta to je imalo jedan drugi smisao.

“Voices” je krenuo na zvučnicima, Randy Orton krenuo je prema ringu, ja sam poskočio iz sjedala od napetosti. Ovo je za mene bio prvi sjajan trenutak večeri. Kada je Randy otišao imao je sjajni momentum, a na prvi pogled izgleda kako ga nije izgubio. Dugo nije bio ovako zabavan, dugo se ljudi nisu veselili njegovim nastupima, a isto tako, dugo nitko nije dobio RKO outta nowhere. Randy je ovo zadnje ispravio, tri komada u jednoj večeri. Seth Rollins i Big Show su ga (za sada) izbjegli.

Stardust vs Goldust (* ¾)

Volio bih da mogu reći nešto malo više o ovom meču, ali na žalost njegova struktura, prilično nezainteresirana publika i jedan sitan detalj na samom kraju nisu mi to omogućili. U konačnici su odradili meč u kojem smo vidjeli Goldustovu tugu što je morao dobiti brata, te Stardustovo iznenađenje porazom od, po njegovom mišljenju, inferiornijeg borca. Detalj kojim je meč završio možemo gledati kao loše odrađeni posao zato što se Stardust oslobodio prije nego je sudac treći puta udario u pod. Možemo gledati i kao namjernu odluku kako bi se njihova zavada nastavila još mjesec dana.

Nakon meča imali smo obiteljsko okupljanje u kojem je sudjelovao i njihov otac, a Stardust je i to uništio svojim ludilo. Brata je vrlo okrutno napao, a ocu je rekao stvari koji su miljama daleko od pravila ponašanja.

The Usos vs Cesaro i Tyson Kidd (*** ¼)

Pošto je ovo recenzija u kojoj sam dosta kritičan bio bi red da na isti način opišem i ovaj meč. Moja zamjerka je to što Tag Team divizija nije dobila više vremena. Osim toga, teško mi je naći pravu zamjerku. Braća Uso meni izgledaju pomalo generično, ali svaki puta kada treba dostaviti oni to i naprave. Nasuprot njih su bili Cesaro i Kidd, dva itekako kvalitetna momka, koji uživaju u svojim novim ulogama koje koketiraju s bromance pojmom. Cijelo vrijeme imali smo akciju, kako u ringu tako i van njega. Puno zabavnih i dobro odrađenih poteza, a sve je to pridonjelo nepredvidljivoti meča u kojem pobjede može otići na bilo koju stranu. Na kraju su ipak Cesaro i Kidd slavili.

Moram spomenuti i onu sitnicu prilikom slavlja. Kidd je poljubio svoju ženu Natalyu, a zatim ga je Cesaro, pomalo ljubomorno, odvojio od nje. Ne znam zašto sam to odvojio, možda da pokažem njihovu osobnost.

Triple H vs Sting

‘Ajme majko, kako je ovo bilo dobro odrađeno. Skoro svaka sekunda imala je svoje zašto i zato. Triple H je prvi ušao u dvoranu, ovog puta u izdanju kao da je upravo sišao s motora parkiranog ispred teretane. Krenuo je govoriti o svemu što je bilo, o tome kako je on bio dio grupe koja je uništila Stinga i potopila njegov brod. Stingov ulazak u dvoranu bio je popraćen skoro pa gromoglasnom tišinom, oksimoron koji ponovo ukazuje na to koliko publika zaista utječe na sve što se u ringu događa. Triple H je govorio o tome kako bi se Sting mogao pridružiti njegovim idejama i ciljevima, naći svoje mjesto u povijesti odmah sada odmah ako napusti dvoranu, ili može ići težim putem i sukobiti se s njim.

Sting je šutio. Tijekom cijelog segmenta neće progovoriti niti jednu riječ. Jasno je bilo vidljivo koliko to iritira njegova sugovornika. Zato je upravo Triple H prvi napao. Premda je Sting to očekivao, na kraju je završio na podu. U priču su se uključili čekić s jedne, te palica s druge strane. To je jedini dio segmenta čija podloga je malo upitna. Ne vjerujem da ćemo na WM imati meč u kojima će te rekvizite moći do maksimuma iskoristiti. Ja bih to volio, mnogi bi to voljeli, no vremena su se promijenila od kada su njih dvojca žarila i palila u naponu svojih snaga. WM meč još nije služben, no praktički da je od onog trenutka kada je Sting pokazao palicom prema velikom logu postavljenom u dvorani.

Triple H je još jednom probao podmuklo napasti, a na kraju je ostao ležati nasred ringa. Drugi fantastičan segment večeri.

Paige vs Nikki Bella (* ½)

Bilo bi bolje da se ovaj meč nije ni dogodio. Ozbiljno! Trajao je prekratko, struktura je bila upitna, kraj je došao puno prerano. Još jedan Divas meč koji je imao potencijala pokazati puno toga, a ostao je miljama daleko od bilo čega iole značajnog. Bella je zadržala naslov, kada već morate znati.

Bad News Barrett vs Dean Ambrose (** ½)

Kako sam htio da ovo bude meč večeri. Zasita jesam. Htio sam da Interkontinentalni pojas nešto znači. Čak je i priča do ovog trenutka bila prilično dobra, dovoljno suluda da funkcionira. Meč je krenuo dobro, a završio je u najgoroj mogućoj maniri kakvu gledamo na Smackdownu. Završio je tako da je sudac bio tankih živaca pa je dosudio diskvalifikaciju za nešto što smo vijdeli par puta tijekom večeri. Što je jedan borac udarao drugoga koji se držao za užad.

Moram reći kako je ovo ispalo najvećim razočarenjem večeri. Jedina pozitivna stvar je ta što je Ambrose oteo titulu koja mu (još) ne pripada. Taj dio će biti zanimljiv u tjednima koji dolaze.

Undertaker

Dvorana se zamračila, krenula je prepoznatljiva glazba. Ušli su redovnici s bakljama formiravši špalir dvojci koji guraju zatvoreni grobni sanduk prema ringu. Kada se isti napokon otvorio u njemu je bio Bray Wyatt i potvrdio sve glasine i nagađanja – svi njegovi govori bili su upućeni čovjeku čiji je ulazak sada kopirao. Ovo je bio taj treći fantastični događaj večeri, a upotpunio ga je Bray još jednim govorom. Bio je misteriozan i mističan, ali puno direktniji nego bilo koji prethodni.

Razmišljao sam koliko bi bilo dobro da se je na kraju, kada se Bray vratio u lijes, zaista pojavio Undertaker. Nećemo znati, no i ovako je bilo fantastično odrađeno.

John Cena vs Rusev (***)

Pretpostavljao sam kako će Rusev održati svoj niz zato što ga nema smisla prekinuti prije WM. To se i dogodilo. Rusev nije poražen, štoviše, dobio je meč premda na prljav način udarivši Cenu tamo gdje momke, koliko god jaki bili, boli. Sudac to nije vidio, a Rusev je imao lagan posao uz Accolade da dovrši meč. Osobno bih volio da je raniji pokušaj istog poteza završio pobjedom pa da nismo morali gledati ovaj prljav način. Rusev mi je bio bolji u meču. Meču se može naći dosta zamjerki, no meni se generalno prilično svidio.

Roman Reigns vs Daniel Bryan (*** ½)

Zadnji meč večeri nije razočarao, a WWE je odlučio zadržati svog konja za trku tako da je Reignsu dao čistu pobjedu. To mu daje puno kredibiliteta u borbi za naslov protiv Lesnara, napokon je dobio čovjeka koji nije Big Show. Zadnjih tjedana su davali naznake da bi jedan od dva hrvača mogao napraviti turn, ni to se nije dogodilo.

Vidjeli smo puno poteza koje inače od njih nismo viđali, ali isto tako su već poznati potezi bili velika predvidljivost ovog meča koja mi nije dozvolila da u njemu u potpunosti uživam. Mogao sam napraviti bingo karticu sa svim važnim potezima, tek kada ih sve vidim u meču on može završiti. Tako je i bilo, svaki specifičan potez je pokazan. Jedino što je ostalo na toj listi bio je Reignsov završni potez – Spear. Izveo ga je za pobjedu.

Bryan nije ispao slab, no na kraju meča morao je (doslovno) pružiti ruku svom protivniku. Bio je to kraj koji nije ostavio gorak okus u ustima, bez obzira na to što Fastlane nije uspio biti onako dobar kakav je mogao biti.