Svi ste već čuli. Još sinoć. Daniel Bryan se vraća u ring! Napokon su mu doktori omogućili da ponovno nastupa u ringu kao do prije dvije godine kada se umirovio. Sada to umirovio možemo već staviti pod navodnike jer je izašao iz mirovine i ponovno će nas zabavljati. Ovo je očigledno oduševilo sve ljubitelje wrestlinga i sve ljubitelje ovoga čovjeka kojih ima mnogo, vrlo mnogo. To se vidjelo jučer na SmackDownu gdje je publika jednostavno poludjela na sve što je Bryan govorio ili činio. Sinoćnja epizoda SmackDowna bila je baš posvećena oko tog čovjeka, što je potpuno razumno i potpuno zasluženo. Tako da ovdje neću raditi pregled nego ću samo obraditi ono što se dogodilo s njime. Jer sve ostalo je manje-više nebitno kada se desi Daniel Bryan.

Krenimo sa početnim segmentom gdje je Bryan izašao govoriti. To je bilo vrlo očekivano s obzirom da se sinoć prije SmackDowna objavilo kako se Bryan vraća u ring, pa su svi pretpostavili kako će on otvoriti show. I to se desilo. Na najbolji mogući način. Sjećate se onog prilično tužnog “I am grateful” segmenta kojeg je Bryan imao kad je objavio svoje umirovljenje? Bilo je vrlo emocionalno, vidjelo se kako se Bryan jedva nosio s tom činjenicom da mora prestati raditi ono što voli, i iako je segment kao oproštaj i kao jedan promo bio sjajan, ne možeš reći da je bio sam po sebi sjajan jer ipak je tu čovjek koji zapravo plače u ringu jer se oprašta od onoga što voli. To nije nešto sjajno, to je zapravo svojevrsna tragedija.

Isto se desilo i u ovom segmentu, samo što gledamo iz potpuno suprotne perspektive. Isto imamo Bryana koji plače i koji je zahvalan svemu i svačemu, imamo jedan njegov iskren promo o kojem bez ikakvih suzdržavanja progovara o svojim osjećajima u tom trenutku koji su ga obuzeli. Samo što je ovo bio segment kojeg smo doživjeli potpuno drugačije jer je bio iz one druge, sretnije perspektive. Jer publika nije ovdje bila tužna jer se Bryan oprašta od wrestlinga – ovdje smo vidjeli publiku koja je stajala cijelo vrijeme na nogama i vikala ‘yes’ jer se Bryan vraća u ring ovaj puta. I odmah se cijeli segment okreće za 180°. Promo je, baš kao i za njegov oproštajni promo prije dvije godine, bio vrlo emocionalan, vrlo iskren i vrlo realan. Ovo nije jedan od onih skriptanih promoa gdje hrvači govore što im se kaže i drže se toga kao pijan plota. Ovo je bio istinit segment. Bryan je rekao sve što je mislio. Krenuo je plakati jer je wrestling njegova strast od koje je vrlo teško pobjeći u ovom stadiju života i karijere. Kada radiš nešto što voliš toliko godina i kada ti kažu da to više ne možeš raditi, to je vrlo stresno. A kada ti onda kažu da se nakon toliko vremena možeš ponovno vratiti onome čemu voliš, onda je to jedan od najboljih trenutaka života. Sinoć je Daniel Bryan bio najsretniji čovjek na svijetu jer je opet mogao stajati pred ljudima, ne kao general manager SmackDowna, ne kao autoritet, nego kao hrvač. Kao hrvač koji će im dati ono što oni žele i ono zbog čega su ga toliko zavoljeli.

Daniel Bryan je izvanredan i kao hrvač, ali i kao osoba, a ovaj segment će vam to potvrditi. Jeste li primijetili kako je svaki puta kada bi spomenuo u Brie, jednostavno prestao govoriti jer nije mogao suzdržati suze koje su same od sebe tekle iz njega? To je emocija i to ona iskrena emocija. A kada vidiš takve emocije, onda znaš koliko je toj osobi stalo do onoga što radi, ali koliko joj je istovremeno stalo do svoje obitelji jer je i sam izjavio kako bez Brie ovo ne bi uspjelo jer mu je ona bila ogromna moralna podrška i govorila mu gdje da ide i da ne odustane od onoga što želi. Ovaj segment je bio sjajan, ali sada sjajan u svakom smislu. Ono što mi se sviđa je kako je ovaj segment samo nastavak na onaj oproštajni promo od prije dvije godine. Zamislite da se nakon tog segmenta 2016. godine ništa nije desilo. Da nismo vidjeli Bryana, da nismo čuli ništa o njemu. Svejedno ovaj segment i dalje ima smisla zar ne? To je ono što mi se užasno dopalo i to je rezultat jedne ogromne iskrenosti i strasti. A to je nešto što se cijeni.

Ne možemo kriviti Bryana jer u ove dvije godine nije odustao od želje da se vrati u ring. To je njegov život i on tako živi. Ne možemo niti kriviti WWE jer su ga tek sada vratili u ring. Oni znaju u kakvoj je Bryan situaciji i da je ovo i dalje potencijalno opasna situacija. Ali Bryan to želi i to je njegova odluka. Ako mu ne dopuste odlazak u ring, on će otići u indy kompanije i hrvati ondje. Onda je WWE tu na gubitku jer su izgubili ogromnog drawa zato što su mu spriječili da hrva kod njih, a gle, on sada ima mečeve po indy kompanijama. Vjerujem kako je ovo bilo isključivo na Bryanovu inicijativu i to je u redu. WWE to mora shvatiti jer oni njega neće spriječiti da se on vrati u ring. Samo je pitanje hoće li to biti kod njih ili negdje drugdje. A WWE bi volio da Bryan ostane kod njih. Stoga se ovo činilo kao neizbježna odluka za kompaniju.

No, idemo sada skočiti na završni segment večeri gdje se Bryan verbalno, a onda i fizički sukobio s Owensom i Zaynom. Samo još jedan sjajan segment. Usporedite sada ovaj segment s bilo kojim segmentom kojeg je imao Shane s Owensom i Zaynom. Primijetite li tu osjetnu razliku u energiji segmenata? Okej, možemo reći da je Bryan ovdje bio vruć i da je publika poludjela na sve što je radio, ali Bryan je mnogo više karakterno osviješten i zanimljiviji od Shanea. A to je dokazao i u ovom segmentu. Sjajna konfrontacija koja je rezultirala onim čemu se ja osobno nisam nadao, barem na odmah na prvu večer, a to je da je Bryan stupio fizički u kontakt s Owensom i Zaynom.

Ali to nije bila neka blaga, mlaka borba gdje je Bryan dobio dvije šake u glavu i to je to. Ovo je bila tučnjava i to kakva! Bryan je radio užasno opasne bumpove već prve večeri nakon najave kako se vraća u ring. Nije li to malo neobično? Obično hrvači ne rade odmah na početku takve stvari nego drže ljude u neizvjesnosti da oni čekaju da vide kako će se oni vratiti u ring tek nakon nekog vremena. Izgleda da Bryan nije tog tipa i to cijenim. Htio je odmah u prvoj večeri ostaviti najbolji mogući dojam i to je napravio. Kao da ove dvije godine nije niti prestao hrvati nego je cijelo vrijeme imao mečeve. Jeste li vidjeli kakve je bumpove radio dok je izvodio one corner dropkickove i sa kojom se suludom brzinom zaletio za svaki? To je bilo suludo kako se on već u prvom brawlu trudio kao nitko i radio bumpove kao da je jednostavno željan svega toga (kao što i je) i kao da ga to jedino održava u životu. I to je ta iskrenost i strast prema wrestlingu o kojoj sam govorio u prvim ulomcima teksta. To se vidi. Primio je i onaj brutalni apron powerbomb gdje sam se stvarno zabrinuo, ali Bryanu ništa nije bilo jer to je Bryan.

Jednom riječju, Bryan je maestralan. U jednoj večeri i u dva segmenta je to dokazao. Njegova strast za wrestlingom nikada nije pala, njegova želja da se vrati u ring uvijek ostala na istom nivou, a njegovi fanovi nikada ga nisu napustili. Drago mi je da se vratio i da radi ono što voli. Jer on želi da radi ovo bez ikakve kočnice, on želi dati maksimum sebe. A to se itekako treba cijeniti, pogotovo kod čovjeka koji ovim potezom stavlja svoj život na risk zbog prethodnih ozljeda, a time i svoju familiju.