Kada govorimo o ženskom profesionalnom hrvanju, uvijek ga nekako stavljamo u sjenu muške verzije. I danas prisustvujemo padu značaja ženske divizije u WWE-u, najvećoj kečerskoj kompaniji. Situacija nije puno bolja ni u drugim američkim promocijama. Japan se nekako izdvaja kao mjesto iz kojeg dolazi najbolji ženski wrestling. No, današnje promocije tipa Stardom ili Tokyo Joshi se ne mogu porediti sa popularnošću i uticajem vjerovatno najveće ženske promocije ikad, All Japan Women’s Pro Wrestlinga.

Dvije najveće zvijezde koje je AJW imao su bile Crush Gals, tim sastavljen od Lioness Asuke i Chiguse Nagayo. Crush Gals su osnovane 1983. Tokom svog postojanja 4 puta su bile WWWA Tag Team šampionke. Najpoznatiji wrestling novinar, Dave Meltzer je imao ovo da kaže o Crush Galsima: “One su odvele ženski wrestling do mainstream nivoa koji nikada prije ni poslije nije bio ostvaren.” Gals su imale brojna upečatljiva rivalstva, tipa protiv Jumping Bomb Angelsa ili protiv Nakano/Matsumoto, međutim njihovi najbolje ocijenjeni mečevi su bili oni međusobni. Crush Gals su se nakratko pojavile i u WWF-u gdje su se susresle sa američkim kečerkama kao što su Leilani Kai i Judy Martin.

Crush Gals su uvele i neke izmjene u žensko hrvanje uvodeći poteze kao što su piledriveri, dropkickovi i slični potezi koji se nisu često vidjeli u ženskom hrvanju. Takođe su ostvarile i muzičku karijeru te su bile jedne od najpopularnijih izvođacica. Često bi ih se vidjelo i na posterima i na naslovnim stranama magazina. Iako bi se o rivalstvima i odličnim mečevima Crush Gals moglo pričati do sutra, ono što njih izdvaja jeste koliku su oni popularnosti donijele ženskom hrvanju. AJW Fuji TV show je, sa Galsima na čelu, ostvario rating od 12.0. Ponavljam, 12.0. Monday Night Raw u svojoj istoriji nikada nije dostigao takav rating, a u cijeloj istoriji WWF/E-a, samo jednom su imali rating veći od tih 12.0. To dovoljno govori o popularnosti ženskog pro hrvanja u Japanu. No, slava Crush Galsa je dostigla i u SAD gdje su bile tema jednog članka Wall Street Journala “u vrijeme kada američka štampa nikada nije davala pažnju pro hrvanju“, kako je to sročio Meltzer.

Gals su donijele i ogroman novac AJWu. Recimo, meč između Asuke i Jaguar Yokote je donio 258,000 dolara. Eventualno je došlo do raspada tima i feuda koji je donio odlične mečeve, ali 1989. sve je to došlo svome kraju. AJW je tada imao pravilo da kečerke sa 26 godina moraju ići u penziju. To je dovelo do toga da su se obe Gals morale penzionisati. Prva je to učinila Nagayo i njen finalni meč sa Asukom se održao na prvom ženskom kečerskom showu koji je donio dobitak od pola miliona dolara.

Članak bih završio još jednim citatom Dave Meltzera o Chigusi Nagayo: “do danas u prohrvanju ili MMAu, niko nije mogao dobiti reakcije kao ta žena, ni Hulk Hogan, ni Steve Austin, ni Kerry von Erich, ni Dusty Rhodes, ni Chuck Liddell“.