Novi broj Road to WrestleMania serijala slijedi! Želio bih naglasiti kako ćemo sutra imati ne jedan, već dva broja serijala! To je moj način da nadoknadim za propuštenim brojem prije dva dana. To je za sutra, a prebacimo se sada na današnju temu. Iako mi se sam WrestleMania rivalitet ne dopada, kako mi je tradicionalno da radim jednu Raw zvijezdu i jednu SmackDown zvijezdu, a zaista ne bi imalo smisla da ne posvetim jedan broj jednom od main eventera WrestleManije u matchu za Universal titulu, ovog puta ćemo obraditi The Beasta Brocka Lesnara. Imao je prilično kratku i siromašnu godinu,ali ću pokušati da saberem njegovu cijelu godini, ne samo WWEa, već i okolnih aktivnosti kako bih popunio ovo. S toga, počnimo.

Kraj WrestleManije 32 i pohod na UFC

Brock Lesnar je na prošlogodišnjoj WrestleManiji za protivnika imao Deana Ambrosea. Pripao mu je Ambrose nakon što je izgubio u triple threat matchu između njih dvojice i Romana Reignsa, koji je pinao Ambrosea za pobjedu. Lesnar je s tim krenuo na osvetu Ambroseu i prebio ga u backstageu. Mislio je da se riješio Ambrosea tu i tada, međutim Ambrose je bio dosta žilaviji nego što je ovaj očekivao. Ambrose mu je i s tom namjerom stao na crtu. Znao je da je Lesnar i jači i brži od njega, ali isto tako je znao i da je on luđi od Lesnara, i išao je na svoje ludilo i nepromišljenost da savlada Lesnara. Onda kada se najavila stipulacija Street Fight, bilo je izgledno kako ćemo dobiti makljažu između njih dvojice. Onda je došla Manija, i Lesnar je dobio Ambrosea skoro bez ispaljenog metka. Bilo je dosta oružja u ringu, prilično inovativnih, međutim držali su se standardne stolice i kendo sticka i nakon pribiližno deset minuta, Lesnar je pobijedio. Bilo je dosta kritika upućeno ovom matchu, i ja sam bio među kritičarima. Lesnar je predstavljen previše jako u odnosu na osobu koja će za manje od tri mjeseca postati WWE Svjetski Prvak. Iako sam želio da Ambrose bude taj koji će ga dobiti, jer mi se svidjela ta ideja da je Ambrose luđi od Lesnara i da bi ga mogao time dobiti, nije bilo nužno da on pobijedi. Međutim, ono što se svakako moralo dogoditi jeste da Ambrose bude predstavljen dosta dobro.

Makljaža bi pomogla da vrati njegov momentum koji je bio promijenjiv u toj protekloj godini. Završnica je mogla biti odrađena na način kakva je bila završnica Austin vs Bret Hart matcha na WrestleManiji 13, gdje je Austin uprkos porazu izašao kao glavna zvijezda večeri. Ali se to nije desilo. Meni, i mnogim fanovima je odavde krenulo nepodnošenje Lesnara kao performera. Najgore od svega jeste što su svi znali da Lesnar može više, to je dokazao stotinu puta u prošlosti, ali u ovom slučaju to nije bilo tako.

Mjesec-dva nakon ovoga smo saznali da će Brock Lesnar nastupati na UFC 200. Ovo je bio veliki event kojeg su u UFCu najavljivali dugo, i željeli su da posude od WWEa njihovu nekadašnju zvijezdu koji je bio najveći draw za UFC svojevremeno. Ova vijest je odjeknula svijetom i profesionalnog hrvanja i MMA, jer je ovo bio prvi put da WWE i UFC sklope ovakvu saradnju. Lesnarov protivnik je bio Mark Hunt, koji je predstavljao težak izazov za Lesnara. Međutim, te večeri na UFC 200, Brock Lesnar je nakon tri runde savladao Hunta. Bilo je iznenađenje u svakom slučaju, jer Lesnar nije bio u oktagonu godinama, i svi su očekivali da će to imati uticaja na njegov performans. Ubrajajući i Lesnarov problem sa želucem, te i kvalitet Hunta kao borca, nije ni čudo što je Lesnarova pobjeda bila toliko izenenađujuća. Onda je prošlo sedam dana, i naišao je veliki skandal.

Pozitivan na doping; SummerSlam kontroverza

Sedam dana nakon velike pobjede Brocka Lesnara protiv Marka Hunta, te najavljene borbe na SummerSlamu između Lesnara i Ortona, u javnost je izašao rezultat Lesnarovog doping testa za UFC, koji je bio pozitivan.

Ovo je naišlo na brojen osude, prvenstveno od UFCa i Marka Hunta, dok je prošlo prilično tiho i nezapaženo u WWEu, koji su naravno željeli da sačuvaju taj mit od Brock Lesnaru kao Zvijer. Orton je bio jedini iz WWEa koji je javno prozvao Lesnara za taj incident na Battlegroundu, kada je hajpao njihov SummerSlam match. Naredne sedmice na Rawu, Heyman je držao tipičan Heyman promo gdje je hajpao Lesnara, sve dok se nije iznenada pojavio Randy Orton, koji je Lesnaru napravio RKO. Podsjećamo, ovo je prvi show nakon brand splita, a kako je Lesnar  draftan na Rawu, a Orton na SmackDownu, svakako je sve iznenadilo pojavljivanje Ortona. Lesnar bi mu se osvetio odmah naredne večeri na SmackDownu, kada je intervenisao u Ortonov match sa Fandangom, i napravio mu F5.

Ubrzo su u WWEu iznijeli zvaničan stav WWEa, koji su tvrdili kako oni neće kazniti Lesnara za doping jer to nije činio pod WWE brandom. Naravno, WWE uopće ne rade doping testove za part timere poput Lesnara, tako da nije postojala mogućnost da se otkrije da li je koristio nedozvoljene supstance. Niti žele da znaju u konačnici. Ovo je odjeknulo u svijetu profesionalnog hrvanja, koji su sada sumnjali sve više u Lesnarovu kompetenciju kao performera. Animozitet fanova prema Lesnaru su još više porasle nakon Austin podcasta a Ambroseom, u kojem Ambrose otkriva kako je u planu bilo da se njegov match na Maniji sa Lesnarom napravi što je brutalnije moguće, ali Brock Lesnar nije to želio. Svaki Ambroseov prijedlog za neki spot je naišao na gluhe uši. Lesnar to nije želio da čuje. Želio je samo da izađe i završi taj match, jer je već tada u planu bilo njegovo pojavljivanje na UFC 200, te se želio čuvati za taj event. Ovo je kap koja je za mene prelila čašu. Problem meni bar nije samo ovaj match sa Ambroseom, već i to što se cijelu prethodnu godinu Lesnar provlačio kroz matcheve, radeći najčešće samo suplexe i F5, i to sada saznajemo je zbog toga što on ne osjeća da je potrebno da radi išta više. Onda je naišao i SummerSlam match, kojem sam zbog dobrog builda odlučio pružiti šansu, ali match je protekao upravo onako kako sam i sumnjao da će. Orton je većinu vremena proveo na zemlji, imao je ofanzivu koja je trajala možda pola minute ili minutu, ostalih 11 je Lesnar dominirao.

Lesnar je na kraju pobijedio sa tehničklm knockoutom, nakon što je Ortona raskrvario u ringu. Prvo sam mislio da je blade job, djelovalo mi je kao da je Orton izvukao žilet. Ipak, nakon sedmicu-dvije, zvanično saopštenje je bilo kako je WWE nagovorio Ortona da odrade ovu završnicu, gdje će Lesnar njega raskrvariti na profesionalan način gdje ga neće mnogo boliti, jer Lesnar zna tu tehniku. Ta tehnika je očito bila sljedeća: udariti čovjeka laktom u glavu nekoliko puta najjače što možeš. Jer je to upravo ono što se desilo. Da li je Ortona ovo boljelo? Pa, s obzirom kako nije mogao hrvati naredna dva mjeseca zbog potresa mozga, te i što je sam rekao kako više nikada neće nekome napraviti ovakvu uslugu, zaključio bih da metoda i nije bila najuspješnija. Onda je u backstageu na SummerSlamu došlo do fizičkog okršaja između njega i Jericha, jer je Jericho mislio kako je Lesnar to uradio bez ičije saglasnosti, a Lesnar nije želio objasniti situaciju jer je smatrao da ne mora nikome išta objašnjavati, i cijela zbrka je oko toga nastala. Lesnar je nestao onda na nekoliko mjeseci, i za to vrijeme smo saznali kako je kažnjen sa $250 000 i jednu godinu zabrane bavljenja MMAom od strane Atletske Komisije u Nevadi.

Trilogija sa Goldbergom

Lesnar se vratio sa Heymanom kako bi odgovorio na prozivanje Goldberga, koji je radio intervju vezan za igricu WWE 2k17. Zar može bolje da započne rivalitet? Ukratko prepričano, Lesnar ga je izazvao na match, Goldberg je prihvatio na narednom Rawu, te do sedmice prije Survivor Seriesa se nisu pojavljivali, i na tom Rawu su imali staredown.

Na Survivor Seriesu, Lesnar je izgubio od Goldberga za minutu i po u squashu nakon jednog Jackhammera i jednog Speara. Znači, dvije godine pokopavanja aktivnog rostera je kuliminiralo dodatnim pokopavanjem njega od strane 50ogodišnjeg Goldberga koji je van forme. Iako sam mislio da je cijela situacija bia loša prije, postalo je još gore. Nakon ovoga, drugi susret im je zabilježen na Royal Rumbleu, nakon što se Goldberg najavio za učešće, želeći main eventati Maniju za Universal titulu, a Lesnar se najavio želeći se osvetiti Goldbergu. Na Rumbleu je Lesnar proveo neko vrijeme, izbacivši petero zvijezda, nakon čega ga je Goldberg izbacio nakon samo pola minute provedene u ringu. Nakon ovoga su odlučili da rivalitet završe na WrestleManiji 33 u Orlandu, gdje će se odlučiti konačan pobijednik u ovom rivalitetu. U međuvremenu je Goldberg osvojio Universal titulu, savladavši Owensa za oko 20 sekundi naravno, tako da je to nova nagrada za pobijednika njihovog matcha. Rivalitet se pretežno hajpao preko video paketa, jer nije slučaj bio da se obojica nađu na showu istovremeno. Na Rawu pred Maniju smo vidjeli taj susret ipak, Goldberg je napravio spear Lesnaru i show je završio. Dugoiščekivani match ćemo gledati na WrestleManiji u main eventu, vjerovatno ne dužem od pet minuta.

Mišljenje – Primjetili ste kako sam više pisao o Lesnarovim aktivnostima van ringa nego unutar njega. Bila je burna godina za Beast Incarnatea, prate ga brojne kontroverze, ali unutar samog ringa nije proveo duže od 40 minuta za cijelu godinu, tako da sam samo o tome pisao, vjerovatno bih završio u jednom paragrafu. Cijeli ovaj rivalitet sa Goldbergom je meni prilično dosadan, i uopće nezaslužan pozicije main eventa WrestleManije. Pogotovo jer znam da će biti zabilježen kao najkraći main event u historiji WrestleManije. Sve će odraditi u par poteza i bit će samo zadovoljavanje nečije nostalgije. Čak niti ne primaju neki draw, jer je Raw rating pokazatelj toga, i nije dobar. Nadam se boljem korištenju Lesnara kao prvaka, i da će se vratiti na stare staze koje je postavio u 2013. pa i 2014. godini

Najbolji match – vs Randy Orton (SummerSlam 2016)