AJPW 45th Anniversary recenzija

Fuminori Abe & Yohei Nakajima vs Takuya Nomura & Yuya Aoki

Standardan opening meč kakvog viđamo i u New Japanu. Bilo je kratko i zanimljivo, nisu komplicirali, jednostavan meč i to je to. **

Ishikiri, Masakado & Ryouji Sai vs Danny Jones, Massimo & Sam Adonis

Ovo je već bilo nešto kvalitetnije, malo više raznolikosti u potezima te par highflying poteza. Ovaj internacionalni tim me nije baš impresionirao toliko koliko su me Japanci, oni su mi bili puno zabavniji tako da mislim da je rezultat u njihovu korist i ispravan. **1/2

Dory Funk Jr. & Hiro Saito vs Masanobu Fuchi & The Great Kabuki

Ne znam točno kako bih opisao što sam vidio ovdje. Stvarno ne znam. Ako niste upoznati inače s imenima gore, Dory Funk je brat Terrya Funka i ima 76 godina, dok Kaubi ima 68. Tako da, ovo je bilo nešto stvarno drugačije. Reći ću kako je ovo bio genijalno užasan meč jer ne znam kako bih drugačije to opisao. Sve što su radili u ringu je bilo apsolutno grozno, ali iz moje perspektive, bilo je genijalno vidjeti kako se ti starci tuku u ringu i kako Funk no-sella apsolutno svaki udarac i potez. Funkova postavljanje u Spinning Toe Hold su bila grozna, ali je bilo predobro za gledati. U svojom užasnoći, ovo je bio genijalan meč. NR

Battle Royal za !BANG! TV World Heavyweight titulu

Najprije mi nije bilo jasno zašto se sudac nakon početka meča zadržao u ringu, a onda sam shvatio da se eliminacije mogu odraditi i pinom, osim izbacivanjem preko užadi. Mislim, ovo je još jedan meč koji je jednostavno presmiješan dok ga gledaš, pogotovo kada idu pinnati nekoga pa se onako svi nabacaju na tog čovjeka da ovaj ne može napraviti kickout. Apsolutno fantastično. I onda je netko svjesno napravio Tope Con Hillo na ljude van ringa i time se nesvjesno eliminirao jer uopće nije razmišljao o tome. Kvaliteta meča je loša, struktura je loša, izgleda kao da nisu niti planirali ovo, rekli su samo tko će biti pobjednik, a ovo ostalo ćemo odraditi u ringu spontano. Bilo je genijalno kako samo nakane koga će sljedeće eliminirati i onda dok svi ostali stoje sastrane, trojica ga tuku i eliminiraju. I tako u krug. Loš meč, ali zabavan u svojoj nekvaliteti. *

Caristico vs Diamante

Prvi malo kvalitetniji meč na cardu, highflying akcija dva prilično zabavna wrestlera, back-and-forth od početka do kraja bez prestanka i mijenjanja ritma. Zadovoljan sam viđenim, najbolji meč na showu do ovoga trenutka. I dok je u nekim potezima bilo malo nesigurnosti i nedorađenih stvari, onaj Avalanche Frankensteiner je bio malo loše odrađen recimo, ne mogu im zamjeriti na tome jer s druge strane bilo je puno kvalitetnih dijelova, onaj Corssbody s užadi u publiku je bio super. ***

Atsushi Aoki & Hikaru Sato (c) vs Black Tiger & Taka Michinoku (All Asian Tag Team titule)

 Još jedan prilično kvalitetan meč. Naravno, mislim da se od ovoga očekivalo da bude malo bolji od ona početna dva tag team meča i mislim da je u tome itekako uspjelo. Struktura je bila dobra, dominacija prvaka nije bila dosadna na početku, a Tiger je imao jedan sjajan povratak pri kraju. Svidio mi se i onaj spot gdje su prvaci držali obojicu u zahvatima i kako je onda Tiger uspio spasiti sam sebe, a onda i svoga partnera. Na kraju smo dobili nove prvake u pomalo užurbanom završetku jer nisam očekivao da će se ovo završio Roll Upom, no završnica je bila itekako zanimljiva. ***

Taichi vs Yuma Aoyagi

Jako dobar meč. Krenuli su drugačije jer je Yuma napao Taichija prije meča što je bilo super jer je izrazilo njegovu želju za pobjedom u ovom meču. No, onda nakon toga je meč pao u ogormnu krizu s kvalitetom i podsjetio me na sve Suzukijeve mečeve koje je imao ove godine tijekom Climaxa sa svim tim napadima i upadima društva pokraj ringa. U jednom trenutku je Taichi doslovno hodao minutu po ringu dok je ovaj ležao i nije se ništa događalo. No, Yuma je imao jedan izvanredan povratak u meč u sredini, ona tri German Suplexa zaredom su bila odlična. Završnica jako dobra, neki fini near fallovi i na kraju pobjeda za Taichija. Moglo je biti i još bolje da sredina nije bila takva kakva je bila. ***1/4

Jun Akiyama, Koji Iwamoto, Minoru Tanaka & Takao Omori vs The Bodyguard, Zeus, Joe Doering & Kotaro Suzuki

U redu meč, služio je kao predah prije glavnih mečeva. Ništa previše posebno, ali zanimljiva akcija sve skupa i dobri potezi. Na razini početnih mečeva otprilike, možda malo kvalitetnije jer je ovdje bilo i više priče pošto se to vidjeli i na segmentu nakon meča. **3/4

TAJIRI (c) vs Ultimo Dragon (AJPW World Junior Heavyweight titula)

Poprilično sam razočaran ovim mečom s obzirom na to za koju je titulu bio. Ovo je otprilike kao prosječni WWE 205 Live meč. Cijeli meč se sastojao od dominacije Tajirija i njegovih chinlockova, headlockova i ostalih stvari koji ne bi trebali imati glavnu riječ u ovome meču. Dragon je imao par povrataka koji su malo ubrzali ritam, ali je on odmah nakon toga usporen i vraćen na staro. Nikada nisu prešli iz prve faze meča u drugu, akciji nikada nije dala do znanja da je riječ o ovoj tituli. Možda sam imao malo drugačiji zamisao ovoga meča, ali me je razočarao poprilično. **

Strong BJ (Daisuke Sekimoto & Yuji Okabayashi) vs KAI & Naoya Nomura (AJPW World Tag Team titule)

Do sada najbolji meč na showu. Jako, jako dobro. U životu nisam mnogo do ovoga trenutka pogledao mnogo AJPW mečeva, ali se sjećam da su gotovo svi oni koje sam pogledao imali veze sa Sekimotom i Okabayashijem. Mnogo sam puta naišao na pohvale za njih dvojicu, pa me je zanimao ovaj meč i nije me razočarao. Njih dvojica su ogromne mrcine koje s lakoćom rade Germane ili Powerbombe, a KAI i Nomura su im uspjeli uglavnom odgovoriti i držati se njihovog tempa. Užasno stiff meč u pojednim momentima, jako lijepo ispriča priča s nadmetanjima oko jačine poteza i sve skupa, veoma, veoma zabavno. Drago mi je da su Sekimoto i Okabayashi postali prvaci. ***3/4

Satoshi Kojima vs Suwama

Ovome meču falilo heata, inače je bio dobar, ali bi bio još i bolji da je bilo malo više zainteresiranosti za njega u sredini. Sve što su radili meni je bilo zanimljivo, jedino je završetak bio sam po sebi malo antiklimatičan. No, sa svim ostalim sam zadovoljan, Kojima je ovdje odradio malo heelish ulogu, bio je mnogo agresivniji nego što to viđamo od njega u New Japanu. I da, da ne zaboravim, osim Kojime, u meču se pojavio i Red Shoes, genijalni sudac iz New Japana. ***

Shuji Ishikawa (c) vs. Kento Miyahara (Triple Crown titula)

Sjajan meč. Kada bih usporedio ovaj meč i bilo koji New Japan main event u zadnje vrijeme, rekao bih da su više različiti nego slični. Ovdje se više gleda New Japan tako da znate kako ondje izgleda main event meč – napraviti što bržu, uzbudljiviju, zanimljiviju završnicu s puno sekvenci, nekih big match spotova, no-selling trenutaka, highflying poteza i svega ostaloga. Ovdje je situacija prilično drugačija. Mnogo se više baziraju na psihologiju i selling, recimo nakon onog Ishiakawingom Piledrivera na Apron, Kento se nije dosta dugo podignuo. Bilo je i ovdje nekoliko no-selling trenutaka, no došli su baš u ono pravo vrijeme. Recimo meni se svidjelo kada se Kento ustao nakon Ishikawingom Superplexa i udario svoj Brainbuster jer je to označilo njegov povratak u meč. Ishikawini laktovi na kraju su bili jako brutalni, neki German Suplexi su također bili predivni i sve skupa, ostao sam impresioniran. Na kraju smo dobili i novog prvaka uz odličan moment. ****1/4

Ukupni dojam: Ovo je prvi cjeloviti AJPW show koji sam gledao i mogu reći kako sam zadovoljan. Ovo nije fantastičan show, nije na razini New Japana, ali me je zabavio. Svima preporučam da pogledate barem main event.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

Be the first to comment on "AJPW 45th Anniversary recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com