Ukoliko ste ljubitelj simbolike, onda ste na pravom mjestu. Posljednji Rampage u 2021. godini i ujedno moja prva recenzija na vašem i našem ProHrvanje portalu. U kom’ smjeru kreće Cody-ev karakter, kako su se djevojke snašle u brutalnom street fight meču i šta je sljedeće za momke koji svoje lice kriju ispod crno-bijelog face paint-a, saznajte u današnjoj recenziji AEW Rampage-a!
Darby Allin vs Anthony Bowens (3.5⭐)
The Acclaimed je ekipa kojoj možemo zalijepiti etiketu AEW-ovog domaćeg ‘proizvoda’, što je u moru talenata čiji je hrvački potencijal izbrušen rukama drugih kompanija, jako specifična pojava. Navedeno, stvara osjeća značajno veće privrženosti AEW entuzijasta sa ovom dvojicom izrazito nadarenih hrvača. O uprivanju Stinga i Darby Allina suvišno je davati bilo kakav komentar. Nivo obostrane koristi koja je proistekla iz ovog prirodnog spoja graniči sa plodovima uvijek prisutnog fantasy bookinga. Iako sama priča prije ovog meča nema neku antologijsku pozadinu, Bowens i Darby su se potrudili da nam prirede jednu prilično pristojnu predstavu, za format show-a kakav je Rampage.
Max Caster, kao i obično, nije razočarao sa svojim rap entrance-om koji je, također, jedan od razloga zašto su toliko dobro prihvaćeni od strane publike (iako stari lisac Sting nije bio naročito impresioniran Maxovim rimama). Rana faza meča ispunjena je tehničkim hrvanjem iskazanim kroz aspekt ispitivanje snage. Darby je predstavljen kao izrazito eksplozivan i na trenutke neuhvatljivo brz za njegovog protivnika što je uvijek pravi put kada Allin hrva sa fizički nadmoćnijim protivnikom, a svjedoci smo da je to izrazito česta pojava.
Bowens, nakon kratkog povlačenja, odlučuje se za promjenu strategije i forsira stiff hrvanje odnosno nastoji iskoristiti svoju prednostu u snazi i protivnika usporti snažnim chopovima i udarcima u korneru. Do sada, jako dobro odradjen taj psihološki dio meca, sa aspekta priče u ringu. Komičan segment koji je, čini se, sastavni dio mečeva The Acclaimed-a je svakako srednjak Darby-a upućen Casteru koji pokušava trash talk-om iza ledja da utiče na njegov fokus u meču, što mu aposlutno nije pošlo za rukom jer se ovaj nije ni okrenuo.
Neuspješni pokušaji jackknife pin-ova, Bowens je kontrirao sa kombinacijom chopova i super kicka nakon čega je cijelu stvar začinio DDT-om sa top rope-a. Pokušao je završiti meč koristeći konopce tokom pina što će ga, ispostaviće se koštati meča. Darby pogađa Code Red ispraćen potezom kojeg on najbolje radi, vjerovatno na svijetu, tope suicida. Njegovo najubojitije oružje, Coffin drop, mu donosi pobjedu u ovom meču. Prilično zabavan opener.
Segment Nakon Meča, Pojavljivanje Andradea-a (2.75⭐)
Po završetku meča čuje se Andrade-ova muzika koja služi kao mamac za odvraćanje pažnje Allinu za napad The Acclaimed-a. Ono što je važnije, čini se da nam se sprema feud između Darby-a i Andrade-a koji je likovao nad njegovim povrijeđenim tijelom. Zanimljiv pravac kojim su se odlučili krenuti pošto po trenutnom bookingu ni jedna od strana u potencijalnom feudu ne uživa status nekog ko je spreman da napdne bilo koju od titula.
Iz tog razloga, moguće da je ovo i najbolja stvar koju je menadžment mogao uraditi, ali gledano samo kao segment na showu nije bilo nista posebno. Interesantan mi je taj karaktakter El Idola koji izgleda sklapa prijateljstva sa gotovo svim heel-ovima u kompaniji. Kao pokriće za to koriste taj bogataški dio njegove persone, ali u stvarnosti pomalo izgleda kao da i ne znaju baš šta bi tačno sa njim uradili.
Technique by Taz (5.0⭐)
Ovo je jedan old school segment koji je doživio svoju reinkarnaciju i ponovo nam se vratio na neki wrestling show. Imam isključivo pozitivne utiske u vezi kompletnog segmenta, jer povećava osjećaj realnosti i ozbiljnosti onoga što se događa u ringu. Suština “Technique by Taz” jeste davanje stručnog komentara na neke od poteza izvedenih u mečevima.
Nastvljajući narativ simbolike, na ovosedmičnoj epizodi glavnu ulogu je imao HOOK, rođeni sin našeg domaćina, koji je i najveća mlada zvijeda kompanije. Taz je izrazito profesionalno objasnio kako se pojedina poluga ili zahvat, koje je HOOK napravio u meču, izvode te dao uvid kako to djeluje na protivnika. Sve pohvale i nastavite sa ovim!
Penelope Ford/Bunny vs TayJay Street Fight (4.0⭐)
Kada bi mi od mene tražili da vam opišem ovaj meč koristeći samo jednu riječ, izbor bi pao na… iznenađujuće. Moram priznati da nisam imao neka izrazita očekivanje što je vjerovatno pomoglo u sticanju jako pozitivnog dojma o samom performansu kojeg su nam djevojke priredile.
Ne treba zaboraviti da Tay aktivno hrva samo 4 godine, dok Anna ima čak duplo manje iskustva. Kada iznesete takve činjenice, tesko je bilo šta zamjeriti djevojkama za ovaj, pa mogu slobodno reci pozitivni haos. Sama stipulacija nam je bio, svojevrstan, spoiler da nećemo gledati neku tehničku ljepoticu već brutalan meč uz često korištenje ‘oružja’ i svega što bi se moglo iskoristiti kao isto.
Dopalo mi se što TayJay nisu uradile svoj klasičan entrance i napravile srce sa rukama već su bile spremne za rat noseći stolicu u rukama tokom samog ulaska, koju su odmah iskoristile. Prvi veliki spot je bio, čini se, malo preambiciozan pa su stvari nažalost na startu izgledale nesto malo losije. Tay je ležala na stolu postavljenom van ringa dok Penelope nije upjela da napravi dovoljno precizan skok tokom moonsaulta sa top rope-a pa je tako zakačila Tay najviše po vratu sto nije bilo dovoljno snažan momentum da bi se stol prepolovio. Događa se i puno iskusnijim hrvačima.
Uspjele su da se saberu i ne dozvole da ovaj trenutak pretjerano utiče na njih i ostatak meča. Mora se odati priznanje Bunny koja je odradila prilično brutalan ‘bladeing’ pa joj je čitavo lice bilo prekriveno krvlju, u ranoj fazi meča. Pitao sam se da li će neka od ljepotica iz TayJay ekipe imati hrabrost za takvo što i ubrzo sam dobio odgovor, jer je Tay također nosila ‘Crimson mask’ kao neki vid ratničkog makeup-a.
Kao najzelenija u cijelom meču, Anna Jay je bila prilično zaštićena pa je najbrutalniji spot za nju bio probacivanje kroz stol. Moram ponovo dati kredit Bunny jer je, za mene, bila MVP ovog meča. Odradila je najbrutalnije spotove i sve podnijela muški. Jedan od takvih je i superplex koji je pretrpila nako što je Anna bacila na, po ringu, rasute rajsnegle(thumbtacks).
Posto prvi spot sa stolom nije bio uspješan, morale su nešto da improvizuju. U međuvremenu, vjerovatno su dogovorile da ovaj put Tay pokuša probaciti Penelope kroz stol što joj je i pošlo za rukom. Izgleda da je uzavrela latinoamerička krv, koja joj se bukvalno slivala niz lice, uspjela da probije neke granice koje su bile isprepletene strahom.
Odradila je jako dobar gotch-style piledriver kroz stol koji je bio postavljen van ringa. Anna donosi pobjedu uz pomoć svog submission poteza Queen’s slayer sa žicom isprepletenom oko ruke kojom je stezala Bunny oko vrata. Uzevši sve faktore u obzir ovo je bilo stvarno zabavno i djevojke zaslužuju poštovanje za ono što su nam prikazale.
Cody vs Ethan Page (4.25 ⭐)
Često čujemo za sportiste izraz “ili ga voliš ili ga ne voliš, nema između”. Cody Rhodes je uspio da taj narativ prenese u pro wrestling. Jednostavno je, ili ste die hard Cody fan, ili vam je totalno antipatičan. Zašto je to, u njegovom slučaju, tako? Stava sam da je to stvar percepcije. Ukoliko površno gledate na njegov wrestling character vjerovatno ćete naginjati ka ovom drugom ekstremu, u suprotnom kada zagrebete malo ispod površine shvatite da ipak tu ima nešto što bi vas moglo privući i učiniti njegovim fanom.
Osvajanje titule na prošlosedmičnom Rampage-u je izazvalo burne reakcije, ali svakako akcenat treba biti na tome da je izazvalo velike reakcije što je samo po sebi napredak u odnosu na Sammy-ev run koji je, ruku na srce, bio prilično neuzbudljiv, doduše, ne nužno njegovom krivicom. Ako od mene tražite da vam ustanovim je Cody heel ili face pogledajte njegovu novu majicu i stvari će vam biti malo jasnije, ili možda neće, ali u tom i jeste bit ovog njegovog character arca.
Jedna stvar je sigurna, intriga oko Cody-a i dalje postoji iako vec mjesecima prisustvujemo gradnji nečeg’ što ni sami ne možemo da razotkrijemo čemu vodi, pa nas nerijetko to i nervira. Nekako, mislim da nas je WWE naučio na tu predvidljivost pa nam se sad ova, ne bas tako očita, priča čini po malo iritantnom, jer tobože ne možemo odmah da shvatamo sve detalje i uvidimo čemu ovo vodi, a zaboravljamo da uživamo u nečemu što je nepredvidivo.
Ovo je tema o kojoj bi se dalo raspravljati, ali hajde da se fokusiramo na to šta se dogodilo u samom meču. Ovo je, bez sumnje, najbolji meč za Ethana Page od kad je potpisao za AEW. Cody nastavlja da ima najduži entrance, uz Undertakera, u historiji pro wrestlinga na običnim sedmičnim show-ovima. Koliko to zapravo traje Ethan Page nam je odlicno dočarao time što je zaspao u ringu čekajući Cody-a da uđe u isti.
Cody-ev moveset izgleda znatno intenzivniji i više stiff. Targetuje Ethanovo koljeno i nastoji skinuti štitnike sa njega. Stalno mu je fokus na ranjivom mjestu kao da ima namjeru povrijediti protivnika. Page konstantno selluje koljeno, ali je uspio da iskaže dosta ofanzivnog potencijala. Cross Rhodes kojeg pogadja nije uspio da mu donese pobjedu i sve je više vidljivo da taj potez polako gubi epitet njegovog finishera.
Dosta ga je razblažio i sve veći je fokus na Tiger driver 98 koji ima potpuno isti setup kao Pedigree sto je, apsolutno, namjeran tease koji Cody plasira publici tokom svakog meča. Ethan vraća momentum na svoju stranu pogađanjem power slam-a sa top rope-a, ali tokom izvođenja dodatno povrijeđuje koljeno koje je Cody prethodno napadao.
Nakon razmjene udaraca Cody uspjeva da odradi Cody cutter koji mu daje 2.9 pinfall. Nastavlja uništavati Page-ovo koljeno sa figure 4 leg lockom i Ethan gotovo da ne može da se osloni na lijevu nogu. Rhodes uspjeva da izvede dva uzastopna Cross Rhodes-a, udara Ethana u stomak namješta poziciju za Pedigree, ali ipak to transformise u Tiger driver 98 koji mu donosi pobjedu. Jako dobar meč i solidna prva odbrana u novom reignu za Američku Noćnu moru.
Opšti utisak(8.0/10⭐)
Za kalibar B-show moram reći da je ovo jedna prilično dobra epizoda i dostojna da ponese teret i očekivanja zadnjeg AEW TV show-a u godini. Da li bih preporučio da se pogleda? Apsolutno, iz razloga sto je sve spakovano u 40-ak minuta te ako ste neko ko generalno više voli show na kome je rad u ringu glavni fokus, onda je Rampage kao stvoren za vas. Ukoliko ste pak neko ko voli i taj aspekt wrestlinga koji se ogleda u dobrim promo segmentima i zanimljivim pričama, onda bih vam ipak preporučio da se držite Dynamitea kao vašeg izvora AEW produkta.
Be the first to comment on "AEW: Rampage New Year’s Smash (31/12/2021) Recenzija"