AEW Dynamite Road Rager (15/6/2022) pregled

Evo i mene da malo uskočim za Dynamite. Epizoda me privukla sa par sjajnih najava, pa sam ju odlučio pogledati u cijelosti i napisati pokoju riječ.

Show je otvoren odmah u glavu s hair vs hair mečom između Ortiza i Jericha. Ne toliko spektakularan meč sam po sebi koliko je atmosfera bila uzavrela i koliko je publika izvanredno reagirala na svaki djelić meča. Ali daleko od toga da sve to nisu opravdali akcijom u ringu i van njega – definitivno jesu. No, očekivalo se da će kad-tad nastati sveopći kaos i to se dogodilo kada je hrabri Kingston uletio u tučnjavu s JAS-om sve dok mu nisu pripomogli Yuta i Santana. Mislim da rezultat nikada nije bio upitan, čisto sumnjam da je Ortiz imao ikakve šanse, ali recimo nakon što je Kingston udario Jericha, imali su tu strašan nearfall.

Vrlo sam iznenađen ostao kad je Fuego del Sol uletio i koštao Ortiza meča, ali ispostavilo se da je to bilo Guevara. To ipak ima mnogo više smisla. U zadnje vrijeme ne podnosim dotičnog zbog svog ozloglašenog tandema s boljom polovicom, ali ako će ga ovakve stvari maknuti od tog, nitko sretniji od mene. Ortiz je izgubio, no em je imao izvrstan performans u meču, em je izgubio prljavo, em je prihvatio poraz nakon meča i odmah odrezao kosu iako je nepravedno poražen. Tako da je definitivno zaštićen maksimalno moguće, a opet ovo sve skupa sjajan je dodatak storylineu. Odličan početak showa.

Wardlow protiv zaštitara je bilo malo nadrealno i glupavo. Izgledalo je naravno smiješno i zanimljivo, ali ne vidim poantu ovakvih gluposti gdje pretuče hrpu zaštitara sam samcat. To su već malo gluposti. Zaštitari inače nisu neka impozantna figura u svijetu wrestlinga. Vjerojatno su i najgori zaštitari koji postoje na svijetu upravo u wrestlingu jer oni su uvijek ti koji završe na podu. Tako da je ovo sve skupa otišlo malo previše u karikaturu. Kužim poantu, ali postoji granica koja se treba poštovati kod ovakvih stvari. Post-meč segment je ipak bio zanimljiviji kada je Sterling popio powerbomb.

Dax Harwood i Will Ospreay odradili su vrhunski TV meč, ali ništa manje nisam ni očekivao. Dax je netko tko je poznat po tag mečevima i čitava njegova karijera dosada je bazirana na timu s Cashom, ali u zadnje vrijeme je imao par stvarno izvrsnih singles mečeva. I u svakom od njih je pokazao kako bi bez problema mogao izgraditi fantastičnu singles karijeru ako ikada FTR padne u vodu. Obožavam kada Ospreay hrva s nekim tko uopće nema stil kao on nego baš suprotno. Jer to iz njega izvuče mnogo više agresivnosti nego što bi to inače bilo kada bi hrvao s nekim flippy floppy hrvačem. Stvarno sjajan TV meč s očekivanom pobjedom Ospreaya. Post-meč me oduševio, Ospreay vs Cassidy je nešto što nisam znao da mi treba. Iako mi je s druge strane malo žao što neće Ospreay dobiti nekog kompetitivnijeg protivnika na Forbidden Dooru. Ali ne sumnjam u dobar meč ovdje ako se uozbilje.

Mox/Tana face-off prošao je u sjenu JAS-a i najave six man taga. To se nije smjelo dogoditi. Moxov promo na početku segmenta je bio izvrstan. Ali onda je sve palo u vodu. Ja znam da ne možemo u ovakvim situacijama očekivati puno od Tane na mikrofonu, ali ovo je bilo sve samo ne face-off njih dvojice. Nisu ga ni trebali najavljivati kao takvo, ako su morali nekako pokrivati Taninu nemogućnost odrađivanja bilo kakvog ozbiljnijeg promoa na engleskom. Najava six man taga je okej. Nisam lud za tim mečom, ali poslužit će. A što se tiče Sammya i Tay u JAS-u, na početku ovog pregleda sam rekao kako će biti dobro ako će se Sammy odlaskom u JAS malo odvojiti od nje, no evo i nje skupa s njim tu. Šteta. Ne podnosim ih. Sve skupa, segment koji je napravio apsolutno sve samo me nije uspio dodatno zagrijati za Mox/Tana meč. Nije da je to potrebno, ali tome je trebao služiti ovaj segment i mislim da su fulali malo.

Miro je pobijedio Ethana Pagea u solidnom meču i tako napravio korak bliže prema All Atlantic tituli. Nemam što posebno reći o ovom meču, sve je odrađeno otprilike kako treba i nije predugo trajalo. Miro i PAC su mi favoriti za osvajanje te titule, ali ipak mislim da će PAC uzeti.

Toni Storm pobijedila je Baker u meni nezanimljivom meču. Baker mi jednostavno ne sjeda kao hrvačica i ne mogu se uživjeti u njene mečeve. Ali upravo ova pobjeda Storm nad Baker i to što ona ide na Rosu i njenu titulu na Forbidden Dooru pokazuje koliko je krivo bilo što je Baker uzela turnir i što apsolutno nema ništa od toga. Veselim se meču Rose i Storm.

Segment s Pageom, Coleom i Whiteom pokazao nam je koje mečeve sigurno nećemo vidjeti, ali nije nam rekao što pak hoćemo, stoga mi je to svega skupa bilo malo čudno. Rečeno je sve što se neće dogoditi, a to je da Page neće izazvati Whitea za titulu, a bome neće ni Cole. Ali nije rečeno ni tko će biti izazivač za Whitea ni što će raditi Page ili Cole na showu. Tako da mi je ovaj segment bio malo na pola puta do cilja. Nisam zaluđen Whiteom pa tako ni njegovim osvajanjem titule, ali nadam se da će mu dati dobrog protivnika da vidimo neki dobar meč.

U main eventu smo dobili upravo ono što smo mogli i očekivati, a to je spotfest od Ladder meča. I kao takav nije nimalo loše, dapače, bio je jako zanimljiv ili eksplozivan te itekako dostojan main event ove specijalne epizode. Ali meč večeri definitivno pripada Ospreayu i Daxu za mene. Ovo su mečevi koji ipak imaju svoj rok trajanja u smislu da ih je nekad super vidjet i nekad si impresioniran apsolutno svakim potezom, a nekad ti je jednostavno bland jer imaš osjećaj da si ih vidio tisuću u zadnjih mjesec dana. A što više gledam wrestling, sve se manje palim na ovakvo nešto. Bilo je tu naravno izvrsnih spotova, slomljenih stolova, slomljenih ljestava i na kraju krajeva toliko potrebni novi prvaci. Pa makar to bili i Bucksi. Čekao sam da se više titule maknu s JE-a, ne zato što su loši, nego zato što je potrebno malo promijeniti prioritete u tag diviziji.

Christianov heel turn je nešto o čemu se pričalo da bi se moglo dogoditi. I dogodilo se. Heel Christian je definitivno najbolja verzija njega. Tako da se veselim vidjeti što će iz ovoga proizaći. Super završetak showa.

Sve skupa, jedna prilično solidna epizoda. Početak i završnica su definitivno vrijedni gledanja, ali najbolji dio showa definitivno je Ospreay/Dax meč koji biste trebali pogledati. Ostatak showa bio je u najveću ruku solidan, ali neke stvari kao Wardlow, Mox/Tana segment ili Storm/Baker meč su bile bezveze. No, epizoda vrijedna gledanja svakako.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "AEW Dynamite Road Rager (15/6/2022) pregled"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*