Da li je Hangman uspio ukrotiti Zmaja, kakva je sudbina tag i TBS titula te da li je prvi Dynamite u njegovoj TBS eri opravdao očekivanja, saznajte u današnjoj recenziji AEW Dynamite!
Dvogodišnja ljubavna priča između TNT i AEW Dynamite je zbog njegove nevjernosti dočekala svoj krah. AEW-ov A-show našao je novu zgodniju, ljepšu i bogatiju djevojku koja mu omogućava mnogo više prostora nego što je to bio slučaj sa bivšom. Zapravo, rečeno bez mojih neozbiljnih metaforičkih pokušaja pravljenja telenovela zapleta od ove situacije, vlasnik TNT televizije je odlučio prebaciti emitovanje Dynamite na svoju “sestrinsku” televiziju, TBS, iz nekoliko ključnih razloga.
Primarno, cilj je podići TBS televiziju na nivo TNT i izgraditi je kao svojevrstan brand, te iskoristiti činjenicu da se nalaze u više domova što u konačnici donosi potencijalno veći ukupan broj gledaoca za AEW. Pored toga, TBS ce emitovati Dynamite u udarnom terminu (20h) i na istočnoj obali Amerike u vidu snimka, što do sad nije bio slučaj, jer je TNT vršio live emitovanje Dynamite u terminu od 17h koji nije naročito popularan i pogodan za gledaoce zbog poslovnih obaveza. No, dosta o stvarima koje nama mnogo ne znače, hajde da se fokusiramo na sam show.
Adam Page vs Bryan Danielson AEW World Championship meč (5.0⭐)
Esencija stvaranja relevantnog i kredibilnog title reigna jeste imanje kvalitetne priče, a ne fokusiranje na kvantitet odnosno imanje što većeg broja odbrana i dana provedenih sa titulom oko pojasa. Potvrda ovog mog’ stava jeste upravo priča i dvomeč između Adama i Bryana. Iako šampion, Adam je ušao u feud izgledajući inferiorno u odnosu na Bryana i postojao je taj osjećaj da Adam i dalje ne može biti ozbiljan faktor u konverzaciji za kralja džungle u AEW, nekog ko je iznad svih i ko je na vrhu lanca ishrane, jer se i dalje činilo da je Bryan nivo iznad njega.
Nisu pokušali da nam to sakriju, dapače, iskoristili su to kao motiv i sam fokus ovog feuda što je, ispostavit će se, bila genijalna odluka. Sitni detalji (van samog show-a) poput Adamovog brisanja ‘AEW champ’ iz potpisa na instagramu, jer se nije osjećao istim nakon prvog meča sa Bryanom, dali su novu notu samoj priči prije ovog rematch-a.
Za razliku od prvog meča, u kome je Hangman izgledao kao neko ko jedva da može ispratiti Bryanovu veličinu u ringu, ovaj put Adam nam pokazuje da ga je prethodni meč podigao na Bryanov nivo pa čak, rekao bih, i iznad toga. Bestidan prikaz Hangmanove dominacije i Bryanove nemoći, na momente, govori o sjajnom psihološkom aspektu koji je bio sastavni dio ovog zaokruženog klasika.
Kada već hvalim sve učinjeno red je da istaknem momente koji su me potakli da steknem ovako visok dojam o samog meču i priči u njemu. Nastavljaju narativ učenja na greškama napravljenim u njihovom prvom susretu, pa tako Hangman kreće jako, bez i malo odugovlačenja i gubljenja vremena. Tope suicida koja je izgledala tako prirodno i glatko (što nije tako čest slučaj) jer je odrađena odmah nakon Bryanovog izlaska iz ringa tako da se u zadnjem trenutku okrenuo i nije imao vremena ni da vidi šta se dešava, a kamoli da kontrira potez.
Neuspješan pokušaj moonsaulta, ali Adam ipak pogadja apron powerbomb i odmah se sprema za Buckshot, međutim Bryan pokazuje da je i on dobro skautirao svog protivnika, iako bi u kayfabe-u vjerovatno rekao da ne mora to raditi, jer mu niko nije ni blizu. Bryan usporava stvari mat hrvanjem, eksploatisanjem svoje vještine u namještanju poluga i naravno ispoljavanje svoje ludosti kroz brutalan stiff arsenal kickova i chopova. Picture in picture segment smo proveli van ringa gdje Adam radi bladeing nakon par ring post bumpova.
No, za razliku od prvog meča nije samo Adam krvario vec i Bryan i to daleko više što je jos jedan sitan detalj koji priča priču o Hangmanovom level up-u. Jedan jako nesvakidašnji i prilično cool spot je izlazak iz ringa nakom pokušaja suplexa gdje su obojica izašli, usred poteza, van ringa u jednom pokretu. Koliko je bilo nesvakidašnje i cool mislim da i ne možete stvoriti sliku čitanjem mog opisa vec bi savjetovao da to pogledate svojim očima.
Tokom ovog feuda, Bryan je iz Adama uspio izvući tu agresivnu, krvoločnu stranu čemu svjedoči sljedeći spot. Hangman razbija Dragonovu glavu od ring post bez i malo oklijevanja. Nastavljaju luđačku razmjenu headbut-ova ne štedeći ni sebe ni protivnika u nadi da će jedan izgubiti svijest. Bryana obliva krv preko cijele face. Nastavlja se priča da je Adam na novom nivou od prošlog meča, jer počinje sa rađenjem vježbica koje je Danielson stalno ponavljao tokom prvog meča u znak provokacije i bukvalno govoreći ‘tek se zagrijavam, ovo nije ništa za mene’. Hangman prilazi i skida krv sa Bryanovog lica, a onda je razmazuje po prsima kao neki vid war painta i to u obliku ožiljka od zmajeve kandze. Ovo je detalj iz nekog martial arts filma i izgledalo je brutalno.
Nakon over the head suplexa sa top rope-a i Deadeya na podu Adam se sprema za Buckshot međutim u ključnom trenutku Bryan pada na pod zbog velikog gubitka krvi (ili se bar tako činilo). Ispostavlja se da je ovo bila varka pa Bryan na prevaru zaključava Hangmana u LeBell lock. Danielson je u prvom meču nakon 58 minuta hrvanja uspio da odradi ‘skin the cat’ ulaz u ring (kada, držeći se za najviši konopac, visi van ringa pa zatim podigne noge u zrak i vrati se u ring) međutim ovaj put to nije mogao uraditi iako je pokušao, što je bio spoiler za sve da je Adam blizu pobjede i da je nanio daleko više štete nego što je učinio u prvo meču.
Nakon jos jednog neuspjelog pokusaja Buckshota, kojeg nikako da pogodi čitav meč, Bryan kontrira i pogađa svoj finišer high knee međutim Hangman kick-outa. Bryan daje omaž svom prošlogodišnjem protivniku Minoru Suzuki-u pogađanjem Gotch-style piledrivera, ali i to je nedovoljno da uspava Hangmana.
Očajnicki pokušaji Bryana da natjera Adama na tapkanje su prekinuti back dropom koji je bio setup za konačno uspješno pogođeni Buckshot lariat. Hangman je odbranio titulu za manje od 30 minuta i ukrotio Americkog Zmaja. Pored toga, ispunio je prethodno dato obećanje o tome da njegova sudbina i sudbina AEW titule neće biti u rukama nekih sudija, jer je prošao previše sr*nja da bi došao do vrha i da bi neki tamo lik odlučivao je li on vrijedan te titule. Samopouzdanje više nije problem za našeg cowboy-a, čini se.
Wrestling je 70% priča pa onda sve ostalo i mislim da to AEW vrlo dobro zna, obzirom na dosadašnje velike feud-ove koji su nam servirali. Ovo se nije odmaklo od prethodno istaknutog narativa i nastavilo je opravdavati status AEW-a kao kompanije kojoj dobar booking priča nije nepoznat pojam. Uspjeli su. Kreirali su superstara, kreirali su lice kompanije i lika koji sada vjerodostojno predstavlja sve navedene metafore sa početka ove recenzije. Hangman je kralj AEW džungle i Hangman je na vrhu lanca ishrane!
Punk MJF segment (4.25⭐)
Čini se da nas je AEW booking tim malo prevario, jer se stekao dojam (po promo-ima sa prošlog Dynamite) da se ovaj feud odlaže na kratko. Ipak Punkova završna riječ iz prošlosedmičnog promo-a, gdje govori da želi puno sreće MJF u sticanju dovoljno pobjeda za kvalifikovanje u ladder meč na Revolutionu, koji donosi šansu za titulu, bila natuknica za ono što će se u budućnosti dešavati.
Punk prekida MJF-ov meč i pogađa GTS nad njegovim protivnikom, sto se isprva činilo kao heel turn, ali nakon što je Justin Roberts naglasio da je pobjednik meča, zbog DQ-a, MJF-ov protivnik kockice su se počele slagati. Max sada ima 0-1 record zbog novogodišnjeg score reseta, što mu otezava put ka kvalifikovanju za ladder mec, a za sve je kriv CM. Punk mu obećava da će ovo nastaviti raditi sve dok ne dobije meč sa MJF-om.
Maxu je čudno zašto se Punk vrijeđa na njegovu izjavu da je bolji od Pipera u Portlandu i pita se da li Punk misli da je talentovan kao Roddy, jer ipak je Piper main event-ao Wrestlemaniu, a Punk nije i nikad neće. Nakon par uvreda upućenih Punk-u, MJF nastavlja isticati porencijalni odlazak u WWE na što mu Punk odgovara sa da ide ako misli da je bajno u kompaniji koja radi na principu “kupi jedan dobijes jedan gratis” što pokazuje kvalitet produkta koji proizvode.
Činilo se da je MJF dosta zezancije i da će dati Punku ono što želi, ali je u trenutku kada je trebao izgovoriti svoje ime ipak je gurnuo Wardlow-a u vatru. Dobijamo Punk vs Wardlow na sljedećem Dynamite. Biće zanimljivo vidjeti kako će se ovo odigrati obzirom da se sedmicama u nazad teas-uje Wardlow-ov turn, a MJF mu postaje jako naporan i prilično bespotreban, jer je prilično over kod publike. Zanimljiva priča, dobro odrađen segmen, postojanje faktora iznenađenja i sve u svemu jako zanimljiv program između najveće mlade zvijezde kompanije i jednog od, bez pretjerivanja, legendi nove ere.
Jericho 2.0 segment (2.75⭐)
Nekako od ovog segmenta kvaliteta show-a drastično počinje opadati. Vjerovatno je malo zbog efekta prvog meča, pa se sve čini lošije nego što zapravo jeste. Chris nam govori kako je ovo njegov povratak na TBS nakon 20 i kusur godina, ali biva prekinut od strane 2.0. Ušli su u verbalnu razmjenu tokom koje je Jericho pokušao najjeftiniji mogući način uvrede, a to je na osnovu fizičkog izgleda. Iako je ovo u suštini, hrvacki gledano, dobar potez jer publika počinje da reaguje na 2.0 i naziva ih ovim neprikladnim nadimcima.
Segment prerasta u brawl u koji se uključuju Garcia, Eddie i jedan dio IC ekipe. Po meni, ovaj feud je isključivo koristan za 2.0 i Garciu, jer ih čini respektabilnom ekipom, dok ostalim članovima feuda ne donosi puno dobra. Ovo je generalno ok, jer su Garcia i 2.0 pokazali da imaju potencijala kako u ringu (ciljam na Garciu) tako i na mic-u (ovdje na 2.0) tako da nemam nista protiv, ali nisam naročito uzbuđen i investiran u ishod samog storyline.
Adam Cole segment (2.75⭐)
Ništa naročito bitno, Adam nam najavljuje meč sa Jake Atlasom, novom akvizicijom predsjednika AEW Tony Khana, na Rampage-u. KOR pogrešno izgovara Brandonovo ime i čini se da se i dalje nije navikao na Elitu u njegovom okruženju. Vjerovatno je bio u planu neki mnogo bolji segment vezan za priču Cole-ve dvojbe kome da više vjeruje Bucksima ili reDRagonu, ali se nije desio iz razloga što je Matt pokupio virus pa se nije mogao pojaviti na show-u uopšte. Ova priča je, potencijalno, rudnik sa zlatom kojeg AEW mora pametno iskoristiti, naročito kada se vrati Kenny Omega.
Wardlow squash (1.5⭐)
Postalo je prerepetitivno, predosadno i apsolutno se moglo odraditi na Darku, jer nema više potrebe za powerbomb simfonijom na Dynamiteu. Prikazi insert sa Darka ili neki natpis koji ce naznačiti da je ovo uradio na Darku tokom Dynamite i to je to, ne troši bespotrebno vrijeme na gluposti. Raduje me što sigurno nećemo gledati ovo sljedeće sedmice, jer je zakazan mec sa Punkom.
Ruby Soho vs Jade Cargill TBS championship mec (2.75⭐)
Prije svega, TBS titula ima premium izgled do nivoa da šteti glavnoj ženskoj tituli, jer izgleda znatno bolje od nje. Izbor učesninica ovog meča, odnosno sam booking turnira je po meni pogrešan. Mislim da nijedna od djevojaka nije zaslužila da postane prvi TBS šampion ukoliko želite dati kredibilitet samoj tituli u startu. Ali, ovo nije fantasy booking nego recenzija tako da ćemo pričati o onome što se zapravo dogodilo.
Jade ima izgled zvijezde. Sve je savršeno, theme, entrance, njena pojava… ma sve dok se ne čuje zvono i meč počne. Njeno hrvanje bi uporedio sa jelom koje je napravljeno od ne baš najboljih sastojaka i nema nikakav definisan ukus pa ga pokušavaš učiniti jestivim dodavanjem različitih začina. Tako nekako izgleda svaki njen veći meč do sad. Djevojka nije sposobna da hrva bilo šta više od squash meča u nekoliko poteza, pa tako u dužim mečevima moraš napraviti neku scenu koja uključuje ulazak nekih drugih hrvača ili hrvanje van ringa, kako bi je zaštitio i ne prikazao sve nedostatke koje posjeduje.
Nije baš ni sreća kad na spram sebe imaš hrvačicu koja hrva 11 godina, a ne izgleda mi daleko sigurnije i ubjedljivije od rookie-a koji hrva 10 godina manje. Ruby treba nekog da nju povede i izvuče taj skriveni potencijal o kome svi pričaju iako ja počinjem sumnjati u postojanje istog. Neću joj ovo uzimati za zlo jer bi i Bret Hart imao problema učiniti Jade da izgleda dobro i kao neko ko je spreman da uzme titulu.
Znate da se radi o lošem meču kada mi je teško izdvojiti bilo kakav dobar spot tako da se neću ni truditi. Osvrnuću se na završetak koji je izveden jako nespretno i učinio je čitavu stvar još gorom. Jade je pokušala izvesti svoj finišer sa top rope-a, ali je oklijevala i odlučila se da spot uradi sa drugog konopca što je pomalo zbunilo Ruby koja je land-ala prilično neprijatno.
Za mene, jako loš izbor šampiona, koliko god Ruby bila neimpresivna do sad, ipak je hrvačiča koja je nešto kvalitetnija od Cargill i vjerovatno bi joj omogućilo da pokaže malo više od onoga što smo do sad vidjeli. Kako god, čini mi se da nije bilo dobrog ishoda, bar za mene.
Serena JR segment (3.0⭐)
Nastavlja se feud između Shide i Deeb. Odnos broja njihovih mečeva i vremena u kom su odrađeni mi je zabrinjavajući. Već smo vidjeli tri i svakim sljedećim postaje manje interesantno i gubi se taj osjećaj “big feel” momenta. Sve to na stranu, ali ovo je i dalje najbolji ženski feud što više govori o kvaliteti ženske divizije nego o samom feudu.
Serenini motivi su slični kao i Ruby Soho. Osjeća da je underrated čitavu karijeru, s tim da Serena zaista pokazuje nevjerovatan rad u ringu, za kalibar AEW ženske divizije, pa je u njenu priču lakše povjerovati i stati iza nje. Imam osjećaj da se ovo neće zaustaviti na četvrtom meču i da žele taj “fight forever” angle. Vjerujem da će opet odraditi dobar meča, ali mi je izbuđenje za svaki sljedeći sve manje i manje.
Brian Pilman vs Malakai Black (3.25⭐)
Pilman ima taj old school wrestling vibe oko njega tako da mi je uvijek drago ga vidjeti na ekranu. Meč, ništa specijalno, ništa vrijedno isticanja, ali ne mogu reći da je bilo loše. Utopili su se u taj prosjek ostatka show-a nakon Jericho segmenta. Zanimljiva stvar koju sam prijmetio je da Julia Hart nosi gusarski povez na oku, kao posljedica mist-a od strane Blacka.
Nije tajna da će Malakai-ova frakcija pod nazivom House of Black imati 3 člana te da su dva poznata imena Black i Brody King. Priča se o potencijalnom trećem i Julia je jedan od najočitijih kandidata. Vjerovatno će nešto uraditi sa okom po uzoru na Malakai-a, tako da je ova priča nešto na šta treba obratiti pažnju.
Ruby Britt segment (2.5⭐)
Ruby biva napadnuta u backstage segmentu nakon što se Britt naslađuje na njen neuspjeh što dodatno stavlja Ruby u poziciju underdog-a. Napadaju je ostale članice Baker squad-a, ali Riho pristiže u pomoć što nam daje tag tim meč na predstojećem Rampageu. Klasičan setup za Rampage card, moglo je i bez ovoga, ali nije nešto naročito narušilo i onako prosječan dio show-a.
Jurassic Express vs Lucha Bros AEW tag team championships meč (4.0⭐)
Meč je zasjenio jako ružan prelom ruke Rey Fenixa tako da je to, nažalost, stavilo sve stvari pomalo u stranu. Mnogi se pitaju da li je odluka o promjeni vlasnika titule donešena u toku meča i da li je planiran rematch na Battle of Belts, ali u ovom trenutku ništa ne možemo reći sa sigurnošću.
Jedna stvarno dobra predstava obje ekipe, što se i očekivalo obzirom na nivo talenta u ringu. Jungleboy sve što radi izgleda tako glatko i bez muke tako da ga je zaista uživanje gledati. Činjenica da on prvobitno nije bio planiran kao jedan od pillara kompanije (vec Jake Atlas) daje dodatnu notu ovom njegovom nevjerovatnom putu ka samom vrhu AEW-a. Najbolje riječi za opisati njegov karakter u AEW jesu ultimativni babyface, jer to zaista i jeste.
Luchasaurus je toliko over kod publike da svaki njegov hot tag izaziva delirujum u dvorani. Pitanje je kako da ne voliš čovjeka koji sa takvom lakoćom izvodi sve akrobatske poteze u ringu iako, gledano po građi, ne bi trebao ni u najluđim snovima. Ovo osvajanje tiule je zasluzena nagrada za oba člana, jer su jedni od najkonstantnijih performera u cijelom AEW.
WWE godinama nije uspio da napravi novog Rey Mysteria, AEW ima dva. Penta i Fenix su nevjerovatni hrvači u svakom aspektu (iako promo malo šteka zbog jezične barijere). Svaki meč učine praznikom za oči i uvijek ti ponude ono što je i u video igrama teško rekreirati. Potez kojeg moram naglasiti jeste Jungleboy-ov Canadian destoryer u skoku preko konopaca. Stvarno me iznenadio s tim i izgledalo je super smooth.
Tokom meča su se gasila svjetla, ali niko nije debitovao. Izgleda da nas ponovo teasuju kao sto su to radili sa Blackom. Imao sam malu zamjerku na završnu sekvencu kada je Jungleboy pokušao da pogodi Killswitch i onda se odlučio za cheaky pin koji im je donijelo titule. Po meni, trebao je pogoditi taj Killswitch i dobiti sa njim, jer bi ispratilo narativ priče. Penta je Christiana izvijeđao na prethodnom showu i etiketirao ga kao “poršlost” i nešto čega se Jungleboy mora riješiti ako želi da pobjedi. Ovo je bila odlična prilika da se proturiječi Pentina izjava i kruniše ova zaista sjajna suradnja između Christiana i Jurassic Expresa.
Opšti utisak (8/10⭐)
Moram priznati da sam malo više očekivao za prvi Dynamite na TBS-u, jer je većina show-a bila onako, neću reći nebitna, ali ništa ne propuštate ako niste pogledali. Definitivni highlight showa je prvi meč koji nam je dao potencijalni MOTY i to nakon samo 5 dana u novoj godini. Vrijedno spomena su svakako meč za tag tiutule i Punk-MJF segment, dok ostatak carda apsolutno možete preskočiti. Žao mi je što nije nastavljena taj trokut Cole-Elite-reDRagon zbog opravadne neprisutnosti Bucksa, jer vjerujem da bi začinilo samu epizodu i ostavilo bolji ukupan dojam na sam show.
Be the first to comment on "AEW: Dynamite #118 (05/01/2022) Recenzija"