
Pitajte me bilo kada koji mi je nadraži hrvač svih vremena i moj odgovor će biti sačinjen od osam slova – Ric Flair. Rodio sam se godinama nakon što je njegova karijera počela, počeo sam gledati wrestling kada je već njegova karijera završila. I dok nikada nisam mogao vidjeti koliko je bio značajan iz prve ruke, istražio sam i pogledao dovoljno da nemam dvojbe oko toga tko je najbolji. Bio i bit će.
Zato mi se svidjela najava 30 for 30 epizode u kojoj će se opisati njegov život. Volim sport, pa tako volim i sportske priče, dokumentarni serijal kojeg potpisuje ESPN mi nije nepoznanica – gledao sam podosta epizoda, neke priče su mi se svidjele, neke ne. Jedna stvar pogledana iz nekoliko kutova, ponekada potpuno neočekivanih – kao recimo bend koji je svirao godinama nakon što NFL momčad napustila grad, te u konačnici pomogla da jedna druga doleti tamo.
Priča koju priča Ric Flair je apsolutno nevjerojatna. Od roditelja koji su izgubili svoju kći prije su njega posvojili, pa sve do kobne avionske nesreće gdje je ostao živ i postao jedna nova persona. Ništa u njegovom životu nije bilo obično. O danima kada je krenuo s prvim treninzima, ili kada je od istih odustao uvjeren kako to nije za njega, pa sve do udaranja špage. Velikim mečevima koje je imao, sjajnim ljudima s kojima je radio i s kojima je imao nevjerojatnu kemiju. Te o onome što ga čini najvećim – njemu.
Mnogi hrvači održavaju svoj gimmick van dvorane, Undertaker je jedan dobar primjer. Ali malo koji živi svoj gimmick svake minute svakog sata. Ric Flair i Richard Morgan Fliehr u nekom trenutku su postala ista osoba, a ne glumac i uloga. O njegovom rastrošnom i raskošnom privatnom životu, o tome kako je sam stvorio zabavu kada bi bio u gradu gdje je nije bio. Kako je inspiracija dolazila od večeri prije, ako kaže da je bio sa ženom u nekom gradu – bio je. Mislim, govorimo o čovjeku koji je u avionu, pred kolegama, pokazivao svoju alatku, na česte poglede nevjerice kolega. O alkoholu kojeg je trpao u sebe kao da je voda. I zašto je to sve radio. Te u konačnici, kako je bez obzira na sve to, uvijek došao spreman u ring – mjesto koje je bilo njegov centar svijeta.
Još nisam siguran što mislim o tome što su izostali stvari koje grebu malo ispod površine. Recimo pitanje o drogama i(li) steroidima. Volio bih čuti par iskrenih riječi o tome, premda je upitno koliko bi dirtiest player in the game bio iskren, zato što je i njegova prva žena kazala kako mu ne treba vjerovati. A onda mi je s druge strane drago što nije bilo toga – ne želim da mnogi ratnici za pravdu i dežurni dušobrižnici sude o njegovim postupcima iz perspektive današnjice. Tada je bilo jedno drugačije vrijeme, drugačija pravila i drugačiji morali – samo mnoge to nije briga.
Te onih zadnjih dvadesetak minuta koje čine ovaj dokumentarac sjajnim. Trenutci u kojima priča o svom pokojnom sinu, priznajući pritom kako nikada nije bio doma kada je to bilo potrebno. O tome kako njegov životni stil nije ubio njega nego njegova sina koji je pokušavao biti kao on. Trenutak kada shvatite kako je on u jednu ruku vrlo tragična persona.
Treba li dodatno preporučiti dokumentarac? Mislim da ne. Čak nije važno da li osoba voli wrestling ili ne. Ric Flair je osoba koju je bilo lako i voljeti i mrziti, neutralnim promatračima će također biti zanimljivo vidjeti život jedne takve osobe. Da nije popularan bio bi u zatvoru ili ludnici. Al je, bio je popularan. I najbolji.